Podsetilo me ovo Bogdanovo kad sam se vraćala sa svadbe brata of tetke
Nisam imala ključeve kod sebe pa sam morala da dozovem majku, koja je baš tad kad mi treba zaspala (inače retko spava, ima neke nesanice i to)
I aj ništa od toga idem do babe, tamo trebalo da spavaju neki gosti, sigurno je neko budan i otvoriće, prc, ni tamo ništa
Htedoh opet da se vratim al mi se sjebala brava (otkad su mi obili kola ponekad neće da se otključaju) i telefon mi se ugasio
U pola noći sam pešačila 2km u suknji i na štikletinama u kojim sam stajala od devet ujutru
I usput negde izgubila omiljeni karmin
Tldr al jbg podseti me čovek na traumu