Pogledao Kad budem mrtav i beo i svideo mi se dosta, vazda gotivim taj road movie fazon. Prvo zato sto je uvek uzivanje gledati likove kako stalno menjaju mesto radnje, atmosferu i tako drze paznju i jednostavno obogate ceo film, a drugo zato se tako mogu obraditi mnogobrojne teme bez nekog preterano dugackog uvoda u stvar. Tako i ovde za nekih sat vremena Dzimi pobegne nekoliko puta iz jednog mesta u drugo upravo kada shvati da mu takvo okruzenje ne odgovara. On je kao neka vrsta posrednika uz pomoc cijeg tumaranja reditelj uspeva da nam prikaze ostale likove, zene sa kojima se susrece i narod u opste..
Zanimljivo mi je sto pre svakog bega mora da otpeva neku pesmu koju ljudi bez obzira na ocajno pevanje prihvataju za umetnost, sve dok ne dodje u BG
A onda recimo scena kad se opet nadje sa prvom devojkom, nema nekog preteranog pozdravljanja i slicno iako se duze vreme nisu videli, kao da su znali da ce morati na kraju da se vrate tu odakle su i otisli (sa razlikom sto je ona zaradila neku kintu 'sljakom', koju on bas i ne voli ali sve jedno nije mnogo moralniji od nje). Moracu da obratim paznju malo vise na tako neke detalje kad budem opet gledao, nadam se u boljem kvalitetu..
Sto se tice politicke crte (bar sto se tice direktnijih stvari), nisam je toliko primetio sem u onom momentu kada tesi jednu od svojih saputnica "Kad su nasi drugovi u ratu skapavali od gladi, sto mi da ne mozemo" dok se u pozadini vijori Jugoslovenska petokraka..
Najjaci citat mi je "Neces da pricamo?", "Pricamo vec tri godine", "I to sto kazes.."..
Gledao sam to ali davno bas moracu da obnovim utisak..