Kažem, nema tu strukture ni logike kao inače. Ima droge, jedan od retkih puta da to ipak nekako radi u književnosti. Autentično je. Tompson i Selbi su samo uspešni i pametni, znatno kontrolisaniji đaci. Film je radio Kronenberg, to ili voliš ili ne. Pazolini je totalno druga stvar. Odlična stvar.