Nikad stići, ali evo "Duge gravitacije" nakon tri čitanja (takav posao). Nije to "V" na kvadrat, već "V" na enti. Čak i "Uliks" deluje svedeno u odnosu na ovo. Od jedne naizgled budalaštine čovek je uspeo da razori i dekonstruiše sve stabilne predstave o civilizaciji i jeziku. Petstotinak likova tu hara, neki vaskrsnu nakon nekoliko stotina stranica, neki se više nikada ne pojave, mešaju se fikcionalni sa istorijskim identitetima, digresije na sve strane, mistifikacije, zavere i pseudozavere, igre reči, reference na sve i svašta u svakoj rečenici. Meni nikako u glavu ne ide kako je ovo uspeo da izvede neko ko je radio stvar šezdesetih godina prošlog veka, kakva je to memorijska kartica u glavi, kakva je to enciklopedija, kakva sposobnost asocijacije. Okultizam, pornografija, bihejviorizam, sumanute pesmice, linkovi prema najopskurnijim segmentima popularne i druge kulture. Poslednje poglavlje nestvarno, nikad nisam video takvo rastakanje svesti na papiru uz istorijsko dovlačenje nemačkih V-2 raketa do Hirošime, a od nje do Niksona, od kog je napravio najneverovatniju budalu. Nikada ovo neće imati mnogo čitalaca, ali će imati one koje treba da ima. Živci, fokus, vreme, droge, isplati se.