Haos sam ja

Nova Emma Ruth Rundle u novembru, prvi singl

Meni ovo vrh, posebno kulminacija na kraju.

Još jedna nova, i ova je meni super, za sada 2:1 u korist dobrih

A idi, ja tek sad vidim 2022, već krenuo da pravim kombinacije za Beč u glavi kao da je za 2 nedelje.

Odličan. Sva sranja na stranu, jedva čekam da čujem kako će da zvuči ovo, dobru ekipu skupio Proscriptor.

I ja sam dosta slušao ovaj novi Hooded Menace u poslednjih par dana, definitivno su me jako iznenadili koliko su uspešno implementirali heavy uticaje i melodičnost u svoj zvuk. Baš tako - zabavan death doom. Mogla bi i posebna tema da se otvori za njih, sad već imaju finu diskografiju, vrući su i mogu lako da se nametnu kao bend za malo šire mase.

Mnogo zabavan novi Turnstile, sve je jako catchy, postoji taj neki shoegaze underline ali i dalje njihov zvuk i suštinski ultra zabavan i prijemčiv bazični hardcorepunk sa tim nekim hipster swag-om koji ovaj bend iznosi kao dobar dan. Baš žurka pesme, vrhunska produkcija, a opet ne možeš da ih pomešaš ni sa jednim drugim bendom iako sve zvuči na prvu poznato. Meni najbolji njihov album do sada i sa pravom se nameću kao atrakcija koja lako može izaći iz okvira žanra i nametnuti nove trendove, imaju to "nešto".

Texas-based "mythological occult metal" act Proscriptor McGovern’s Apsû, which constitutes a new incarnation and direct continuation of Absu’s legacy, will release its debut/self-titled album on November 26th, 2021 on Agonia Records. Absu was dissolved by drummer/vocalist Proscriptor McGovern (Russ R. Givens) on January 27th, 2020, after 30 years of existence. Since the band’s last, unreleased album was to be penned as “Apsû,” McGovern fused the title with his name to form this new group, Proscriptor McGovern’s Apsû. Securing the ranks, alongside McGovern, are continuing bassist Ezezu (Absu: 2008-2020), new guitar virtuoso Vaggreaz (Possessed, Gruesome) and keyboardist Vorskaath (Zemial, Agatus). With this much anticipated, self-titled album, McGovern’s objective was to append the signature sound of “mythological occult metal,” but to convolute it with bouts of psychedelia, fusion and vintage electronics. When asked about the album’s final outcome, McGovern stated the following: "Having the opportunity to assemble these band members, in the development of this album, was a remarkable honour and I strongly feel this album captures the band’s true, yet frenzied potential." McGovern, who also produced and co–engineered the album, added: "I specifically appointed these three to augment and heighten the overall sound portrait of these recordings, hoping that our emphasis on ‘mythological occult metal,’ coupled with progressive and psychedelic elements, clutches the listener’s momentum. Most importantly, I highly commend Agonia Records for migrating our musical and arcane foresight onto the next level." The album was chronicled at studios around the world with final mixing handled in Dallas, Texas by both McGovern and J.T. Longoria (Absu, King Diamond, Solitude Aeternus) and mastering by Swedish Grammy nominee Karl Daniel Lidén in Sweden. The album also features guest appearances from Ross Friedman (Ross The Boss, ex-Manowar), Rune Eriksen (Aura Noir, Vltimas, ex-Mayhem), Alex Colin-Tocquaine (Agressor) and The Dark (Agatus). Proscriptor McGovern’s Apsû tracklist: I. Amenta: Accelerando: Azyn including Hierophantasmal Expounder II. Esoterically Excoriating The Exoteric III. Quasaric Pestilence IV. Mirroracles V. In-Betweeness Gateway Commuters VI. Jupiter In Capricornus VII. Dedicated To Thoth, But Azathoth Wasn’t Listening (A Necroloquy) VIII. Caliginous Whorl IX. The Coagulating Respite X. Prana: Therion: Akasha XI. Tantrums Of Azag-Kkû XII. Every Watchtower Within Is The Axis Of A Watchtower Without including Totemic Thresholds

Omar bratina.

srpski dimmu borgir srpski august burns red

Meni album malo bolji nego Pitfalls, malo bogatiji ali i dalje daleko od nečeg dobrog. Ima nekoliko baš loših i dosadnih pesama u totalu, u većini ima po neki kul momenat ali kad su mi na kraju Silent revelation pa i Castaway angels najbolje jasno je koliko je sati. Smaraju dosta ovi Einarovi poznati trikovi, a posebno besomučna ponavljanja neke sintagme ili par reči, u svakoj pesmi tako. Nemam pojma, meni se čini da bi oni hteli da budu neki novi Muse, a nisu još ni Biffy Clyro. Mislim da polako ali sigurno gubim interesovanje za ovaj bend.

Meni su sve te stvari nepotrebne generalno, retraced, acoustic, whatever bukvalno, ali integral birth je ionako jedna od najboljih pesama ikad pa može u kojoj god varijanti.

Vidim da je Nick Hipa napustio bend i da se između redova izasrao po ostatku članstva al uvijeno u oblandu. Nije kao da me ovi zanimaju previše već dosta dugo, al sve u svemu ovaj bend je odavno već jedna tužna priča na skoro svakom aspektu.

nova Zeal and Ardor pesma

Tuga. Nisam imao pojma da je reč o samoubistvu, ne znam da li je to sad prvi put otkriveno kroz ovaj Paulov post. Baš specijalna ekipa je ovo bila, njih trojica.

Možemo da nabrajmo do sutra jake albume iz te godine Panopticon, SMRC, Terrifyer, Epitaph, The end of heartache, Isa, Wintersun, The war within...mi na keca padaju na pamet.

Odličan je ovaj Diskord novi, mada je meni i dalje pomalo u kategoriji "više mi zanimljivo nego što sam pao u nesvest od samih kompozicija", zahteva dosta vremena da se neke konkretne deonice i rifovi zalepe za mozak ali materijala ima, nisu samo tek tako nabacane ideje. Malo me podseća ne po zvuku nego po pristupu na prošlogodišnji Khthoniik Cerviiks album koji su fino sve zalepili u celinu, ali isto tako delimično i na prošlogodišnji Bedsore album kome nedostaje tog lepka za sve te rasparene delove. Ovde doduše nema nekih primesa mraka nego se baš onako Demilich nameće kao glavno poređenje što se atmosfere tiče, death metal mulj al nekako u tehničkijoj varijanti. Uglavnom, baš ono album za pažljivo slušanje a ne za prepuštanje vožnji.

Može i na djent, al draže mi ipak ovde da posadim, nije loša pesma taman kraća da ne umori previše:

"nagrdiću stručno lice iz bangkoka" i dalje najjači stih godine

Ne znam da li će biti baš album godine ali kod mene će svakako biti pri vrhu na kraju godine. Ovaj bend je za mene specijalan jer ja nisam ušao u prog vode preko power metala ili tako nekim tradicionalnijim putem nego baš preko hardcore, metalcore i death metal bendova koji nisu bili obični nego su istraživali i išli dalje, pa se za mene otvorio ceo novi svet. A onda na Alaska po prvi put srećem momenat da metalcore bend svira bolji prog od 90% true prog bendova, da bi to sve kulminiralo na Colors. E sad, nazvati album Colors 2 14 godina nakon izlaska originala jeste i moneygrab potez (što bend ni ne krije u intervjuima) ali je u umetničkom smislu veliki rizik koji ne preduzimaš ako baš nemaš specijalan materijal. Dvojka nije prešišala keca, nema te neke najveće visine egzaltiranosti, niti može da ima taj wow efekat originala, ali veoma dostojno su uradili sequel svog sad već kultnog albuma. Colors 2 je meni najbolji njihov album još od The great misdirect, od tad su oni dobri ali malo više tu ima stila umesto neke ludilo supstance, Automata (posebno drugi deo) je bila prava stvar ali ovo je duplo bolje, sve puca od kreativnosti i pompeznosti ali sam većinu pesama na keca zapamtio i prepoznao, nisu se izgubili u wankery okeanu. Minus poeni idu na svesne odluke da se negde baci jasna aluzija na original i neke njegove najbolje segmente, to je ukalkulisan potez i ja više volim kad su stvari spontane, ali ovo je baš cepidlačenje jer je ploča toliko puna svega i sve je to uglavnom vrhunski uklopljeno. Za mene su vrhunci albuma Never seen / Future shock, Bad habits, The future is behind us i opet grandiozni (i možda malo svesno preterani) closer Human is hell, koji jasno baca na njihovu legendarnu stvar White walls. Instant erekcija i na zajebancije u Prehistory. Sve u svemu, ozbiljna dominacija i drago mi je što nisam pogrešio kad sam tvrdio da imaju u sebi još uvek dovoljno da izvuku ponovo neki instant classic iz rukava. Baš je bezveze gubiti vreme na drugoligaške stvari pored ovoga.

Meni je i ovo super omot, a i celo pakovanje je generalno vrhunsko, jedno od boljih iz moje kolekcije, baš dobar artwork:

Ovo je taj novi Tobijev materijal, pod imenom Alora Crucible https://aloracruciblehom.bandcamp.com/

Taj suicide silence možda jedan od najgorih bendova u životu što sam čuo. Bilo je dobrog deathcorea pre npr Harlots, With Passion, Conducting from the Grave, stari All Shall Perish, stari Despised Icon, ovi što su ostali danas to da sviraju nisu ni za kurac uglavnom.

Ja uvek mešam Whitechapel i Carnifex, a zasigurno znam da je Carnifex smeće, čak sam ih uhvatio malo live na BA. Po čemu se izdvaja taj Whitechapel iz amorfne mase? Ovaj podžanr je definitivno mrtav još od kada je All Shall Perish odmrmorio svoje najbolje dane, još sredinom prošle dekade. Čak najbolji momenti žanra su mi kad se ode u full death metal 😄 kao Sun Eater od Job for a cowboy, to mi verovatno omiljeni deathcore album, možda zato što uopšte nije deathcore.