Vrh je Terra Odium. Ko voli progressive metal bilo koje provenijencije ne može da mu se ne svidi. Tehnički besprekorna svirka, izuzetna produkcija, ima neku hladnoću i odsečnost, blagi futurizam, ali ne zvuči robotski i bezdušno pre svega zbog dosta basa koji daje mednu potporu ostalim elementima. Ovo nije vežba za prste, nego pesme imaju strukturu i flow. Ja bih rekao da je ovo malo konvencionalnije u odnosu na A sceptic's universe, malo je melodičnije i lakše za varenje. Najubedljivija pesma mi je The shadow lung, sve što treba spakovano u pet i po minuta.
E sad, ja sam svestan da je objektivno ovaj Oyvind odlično otpevao i sve, ali ono što je mene uvek sprečavalo da budem full prog nerd su ovakvi vokali, ja jednostavno ne mogu da svarim ovaj stil niti da se saživim sa tim, bukvalno mi ubija svaku emociju to isforsirano, pompezno, preterano kitnjasto i kičerica meketanje u visokom registru. Ali ovo je isključivo stvar ličnog ukusa. Što se mene tiče, šteta što ovde nije neki prijatan i ukusan bariton da zaokruži ovu instrumentalnu ludoriju koja je sjajna.