resenje bi teoretski trebalo da izgleda ovako:
izvodjaci smanje cene diskova na minimum (tipa na 220 dinara), prodavnice se ugrade 30 dinara i za 250 dinara covek moze da kupi disk koji mu se svidja. To je otprilike sto se tice izvodjaca... sto se tice kupaca, oni bi trebalo da na to gledaju ovako: ako izadjem negde i popijem 3 piva to mi je kao da sam kupio jedan disk... ok, toliko mogu da ustekam... kad mi neko trazi da mu to srezem recicu mu "kupi disk, nije skup, hajde da podrzimo scenu"... (otprilike)... eto tako...
ali, kao sto Bora Djordjevic kaze: Teoretski ljubav lepo zvuci, malcice je drukcije u praksi...