nisam srećan
mnogo praznih momenata, početak zvuči kao uvodi u novije Rotting Christ albume, opet su nabacili "veseo" zvuk kakav su imali na Paracletusu
meni su oni bili iznad celokupnog žanra, ne nužno po kvalitetu, nego su se jednostavno izdvajali mistikom, otuđenošču, odsustvom komunikacije sa medijima, hladnoćom zvuka i hirurškom preciznošču svih detalja...
takođe mi se ne sviđa ideja da više vokala bude na albumu, sad zvuče ko neki all-star bend
i rekao bih da je sve manje utegnuto nego pre, pomalo loose, što bi rekao srpski narod
poneki delovi povuku na Mglu, ali ne zvuči ceo album tako
pritom to ne zvuči po atmosferi kao Mgla, nisu ni blizu te veličanstvenosti, već isključivo svirački
rekao bih da M gostuje na jednoj pesmi
ukratko, zvuči kao da su se izmešali sa drugim bm bendovima, a dosad su stajali izolovano i iznad svih njih