Dinarski Ratnik

Kod mene su se slušali samo turbofolk i IDJ sranja. Samo je svaka pedeseta osoba (ako i to) slušala išta blizu metala i slušala je samo za sebe. Metal scene u mom gradu (Bijeljina) sa konkretnom zajednicom nema i koliko znam nije je nikad ni bilo. Ti pedeseti likovi su dakle slušali šta su uspjeli sami nać, a to uglavnom nije išlo dublje od komercijale. Tako da da, bilo je ljudi što su slušali linkin park u 2018-2022 periodu.

Ja samo znam kada sam uspjeo odjebat likušu koja me je čitavu prvu godinu srednje smarala tako što sam joj reko da mi je bilo drago što se Čester ubio kad me je pitala za linkin park. Odma mi ispred lica iskočilo Mission Passed Respect+

Ovaj je bolji

Haha, eto još jednog

Ako ćemo o Rajhu, more i njihova najbolja:

Alvin i vjeverice metal

Zar ih ne muze već zadnjih 15-20 godina

Mislim da su svi norveški i švedski očevi bleka bili rich kids. A pretpostavljam da nije ni bilo toliko teško bit bogat u Švedskoj i Norveškoj.

I ne zaboravi Toniblera Jašarija

Nije ni Tesla pičke u životu vidio, pa je opet svijet promjenio

Misliš da ginu i ratuju da bi Zelenski prodao Ukrajinu Blackrock-u i da bi Putin naselio Donbas azijskim migrantima

Oprosti, al moram

Fino, jako fino

BNW zadnji dobar, Dance of Death zadnji prihvatljiv

E jebiga sad, nema benda koji nakon 30 godina zvuči isto, pogotovo bend poput Rage-a koji ima preko 20 albuma u katalogu i koji je uvijek eksperimentisao sa svojim zvukom

Mene je naslovna oduvala. Ljudi nadjebali i Dream Theater i Symphony X i sve ostale što su probali pjesmu od 20 minuta napravit. Bend će postat kult u roku od godinu dana ako već nije, siguran sam

Već je postavljano u heavy, al more i ovdje. Remek djelo

U ovom konkretnom slučaju bih rekao da je "remake culture" takođe u pitanju. Zadnjih nekoliko godina su na primjer sve češći remake-ovi klasičnih igrica, pogotovo onih sa kraja 90-ih i početka 2000-ih (ne znam je li isto tako i za filmove, ne gledam ih), a kao što smo vidili sa zadnjim izdanjima Cavalera Conspiracy-ja, taj trend je izgleda dohvatio i muziku. A "izbaci nešto" tendencija je oduvijek postojala jer je široj publici važniji brend nego proizvod sam po sebi. Tako je na primjer često na koricama knjiga ime pisca (izrazito popularnog, kao npr Agata Kristi) odštampano većim slovima nego naslov knjige.

Ne znam jel u pitanju nostalgija il prosto činjenica da je SFB među najboljim albumima ikad komponovanim, al dobar im je ovaj revisited. Hansijev glas je vidljivo ostario, al se drži dobro, a produkcija i bubnjevi mi ne smetaju ni blizu koliko sam mislio da će. Podrazumijeva se da je original bolji, al i ovo je fino

Prepade me klarinet

Debi je prošo ko Mongol Kinu, a ovaj singl isto drobi

Isto ko Teri Dejvis tokom njegovih zadnjih dana. Nadajmo se da se samo napio pa to snimio i ništa više.

TAKO JE BREEEEEEEEEE