Inercija
Pogledaj me!
Čini li ti se poznatim ovaj osmeh?
Ovaj blago iskrivljeni osmeh, koji priča
Razvio je sopstveni jezik
Jezik osmeha.
Hoćeš časove mog jezika?
Ili jezika mog osmeha?
Da.
Uvek sam bila tako bolesna.
I tako brutalna.
Ja te samo volim na sve načine
Ali najlepši si kada si go.
I, tako nevino spreman za mene
Osećaš li inerciju?
Hajde, pokreni me.
Prelomi me.
U tvojim rukama ja sam savitljiva pozorišna lutka,
Ona, koja je od krpe i tkanine koja se cepa
Savij me.
Uradi sa mnom šta želiš.
Nemojte me okovati.
Zar da dozvolim da budem okovana od već porobljenih?
Od klaustrofobične mase savijenih ljudi?
Hajde, pokloni mi se kao i pre.
Da se igramo svesno
Igre koja se zove „samopoštovanje“
Veruj mi.
Jednom kad se pogledaš u ogledalo, ako naučiš da se igraš
Igra „samopoštovanja“ zvaće se „poštovanje“.
Ah, genije moj u ogledalu..