Uspeo sam da odem na put od dve nedelje a da ne spakujem album na mob, a taman sam se bio zahuktavao sa slušanjem albuma... Elem, vrlo dobar album. Nije mi jači od Safe-a svakako, ali mi je iznad Cirkusa, tako da ono, gornja sredina diskografije. Realno albumu ne ide u prilog dužina od 70 minuta s obzirom da nema nekih većih promena u tempu pesama, ali s obzirom na pauzu od 8 godina, neka ih Postava se maltene restartovala u odnosu na prošli pošto su sad samo tu Larseni od članova starosedeoca, ali na sreću nije bitno uticalo na kvalitet i pravac albuma reklo bi se.
Ne znam da l je prvo ovaj napisao priču pa muzika išla prema tome, ili obratno, kako god, najmračniji i Manticora album do sada, sa kilo riffova i više slojeva nego na sebi nego stranac na vetru zimi u Kopenhagenu. Npr. mislim da sam tek na treće slušanje opazio kako mi "Growth" jebeno dobro lega, uprkos onom iritantnom chantingu Mislim da je onaj singl pred album, prva na albumu inače, sasvim dobar reprezent pravca, s tim što sreća ima i najež melodičnih deonica na albumu takođe (Katane).
Kome nedostaje malo muškog powera, Manticora pečat kvaliteta je jasan na ovom (na coveru još više). Štaviše, ne znam da l ih više nazivam power iz navike ili sad ovo već može da se nazove prog-thrash albumom. Ne znam baš nešto puno bendova koji rade ovo što oni rade na ovom nivou. Labele na stranu, album za pod obavezno za ovu godinu. Ko mi nađe bolji power ove godine častim Ayahuascom.