Ne bih da deluje kao da bijem kontru, ali meni ovo baš slabo/marginalno očajno.
Ima dosta nekog GHUA vajba, posebno na nekim midtempo stvarima, što mi uopšte ne leži. Brže stvari zvuče apsolutno isto kao brže stvari sa WPB, plus što ovde nema ničega što odskače a la "Public Display" ili "Psychopathy Red".
Araya ravan i star, riffovi zvuče kao da Kerry ima neki software za generisanje Slayer riffova, jedino Bostapha što mi bilo onako uživanje da pratim, baš mi se i zvuk bubnjeva sviđa, deluje živo.
Kad smo kod zvuka, pominjano je već, stvarno ima malo razlike na nekim pesmama u drugom delu albuma.
"When The Stilness Comes" ubedljivo najgora, za bolje ću morati još da čujem album.