Posle ovoga jedno je sigurno, ovaj decembar je podario bar jedan album za moj top 10 godine.
Konačno krštena produkcija, konačno koncizno vreme trajanja albuma, prvi put još Purgatory-a da nijednu pesmu ne bih izbacio. Dobro, od tad jeste prošlo dosta vremena, a samo dva albuma, ali ovo mi bez problema šije oba. Namuđen album do zla boga. Ubedljivo namračniji do sada, borderline thrash/death momenti povremeno u riffovima i prelazima, a bez bacanja melodija u potpuni zapećak.
Jens razneo na albumu. I dalje liči na Kurscha a la Imaginations period. I dalje mi jedan od omiljenih vokala.
Sve u svemu, 2020. zaslužuje jedan ovakav power album za kraj, zakivački, a zarazan.