-
Posts
19538 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
122
Everything posted by Angelystor
-
Jaka godina samo tako, ne sećam se kad sam poslednji put imao tri jaka pretendenta za album godine i koji su mi se i menjali kao top album poslednjih par meseci. I top 5 je užasno jak. Za top 10 je bilo već malo stretch. U stvari, ovih prvih 9 su definitivno tu po zasluzi, dok je 10. upao on a whim, čisto da se zaokruži :] 1. Crypt Sermon - The Ruins of Fading Light 2. Atlantean Kodex - The Course of Empire 3. Swallow the Sun - When A Shadow Is Forced Into The Light 4. Dream Troll - Second to None 5. Borknagar - True North 6. The Claypool Lennon Delirium - South of Reality 7. Deathspell Omega - The Furnaces of Palingenesia 8. Mgla - Age of Excuse 9. Idle Hands - Mana 10. Avatarium - The Fire I Long For Ostatak liste, top 11-25., bez nekog redosleda, većina je za pinkicu dole-gore, pa mi nije imalo nekog smisla raspoređivati: Alcest - Spiritual Instinct Gaahls Wyrd - GastiR – Ghosts Invited Fvneral Fvkk - Carnal Confessions Lord Vicar - The Black Powder Vltimas - Something Wicked Marches In Possessed - Revelations of Oblivion Waste of Space Orchestra - Syntheosis Grand Magus - Wolf God Blood Incantation - Hidden History of the Human Race Smoulder - Times of Obscene Evil and Wild Daring Arch/Matheos - Winter Ethereal Hedonihil - I Tomb Mold - Planetary Clairvoyance Ereb Altor - Järtecken Orodruin - Epicurean Mass Top 3 razočarenja godine: The Lord Weird Slough Feg - New Organon Leprous - Pitfalls Candlemass - The Door to Doom i to def ovim redom, otprilike po redosledu iščekivanja albuma.
-
Nisam ni na pola puta da se nazovem fanom Alcesta, ali ovaj novi album mi je šokantno dobar. Mislim i prvi Alcest koji slušam a da imam želju da mu se vraćam na ponovna obrtanja.
-
Moja spoiler-free recenzija novog SWa: 😴💤🙄
-
Iskočio novi skoro, ne posustaju ovi sa utabane speed staze nimalo. Opet malo kenjkava produkcija, ali sa strane songwritinga i dalje ista Kai/Rolf songwriting priča, s tim što me kao i prošli ovo dosta slabo radi.
-
Dobar Marriage Story. Driver raspič, Scarlett raspič, Laura Dern me plaši sa onom njenom facom kao i uvek. Možda je malo više courtroom drama film nego što sam očekivao, ali to su na kraju ispali i light-hearted momenti filma u odnosu na personalne depresije kroz koje likovi prolaze.
-
Posle ovoga ime benda još manje ima smisla
-
Ne radi mene ovaj Dimhav. Prvi problem mi je što me onaj intro instrumental ubije u pojam. 7-8 prog randomizacije i soliranja i onda nekakva Wintersun završnica. Kada se javlja Heiman na sledećoj, krene na bolje, ali opet dosta nekog prog meanderinga...mislim, lepa, uredna svirka, ali bukvlno solaže iz jednog kroz drugo uvo. A onda naleti "From Southern Shores" i gde skontam kako jeste gre'ota najnepominjanija kako je Heiman jednostavno nestao 15 godina. A i gre'ota što tek tu zasija malo i uspeva da se probije kroz instrumentalije koje ga dave većinu albuma.
-
Thirdujem FFvkk preporuku. Kvalitetna doomčina all the way, mindboggling ime.
-
Dobar je video. Film je savršen. Ne želim da navlačim plitke minusare hajpovanjem i buzzwordovanjem nekim, ali jebiga, meni je ovo film za dušu. Teško neko može da me ubedi da scenario za Lighthouse nije pisao Lovecraft lično. Taj osećaj izolacije, paranoje, klaustrofobije, lagani silazak u ludilo u priču, plus očigledni morski elementi, su me u potpunosti vratili na osećaj prvih čitanja Lovecraftovih priča. Plus, sam screen-ratio filma, boja (tj. nedostatak iste) i način glume su kao da je film snimljen '40ih i da sad gledamo neku remasterovanu verziju, mi takođe leže blisko duši i onome što volim da iskusim od filma. Pattinsona mislim da gledam prvi put uopšte na filmu i odličan je, ali prava zve(r)zda filma je Dafoe. Nisam ga gledao ne znam koliko, ali se ne sećam da sam ga igde video ovoliko umetnutog u lika, sa tim stepenom imerzije. Došlo mi da guglma posle kraja filam dal je lik ikad radio ikakav posao na brodu. Takođe kad smo kod imerzije, a ovo je nešto na šta retko kad i obraćam pažnju u filmu, zvuk i miks zvuka je van ovog sveta. Kao da je neko uzeo Eraserhead industrial efekte i njih umiksao sa talasima, sirenama za maglu i kricima galebova. Prvi put da mi žao što nemam neki kvalitetan soundbar uz televizor. Tako da, Parasite mi je i dalje film godine za u bioskop. A ovo je film godine za gledanje sam, u bilo kakvom mraku, sa odvrnutim zvukom i zatvorenim svim izlazima iz sobe.
-
Sinoć gledao preživeo Irishmana. Skoro sam gleado Deep Purple u Areni, i iskustva su vrlo slična, s tom prednošću što Purple jedva sat i po nastupa mogu da izvuku, a ovi ga razvukli na 3.5 sata. U osnovi, ovo je wet dream svakog fana filma, Scorcese mob story u kome glume De Niro, Pacino i Pesci. Ali, pored neopravdanog trajanja, najveći problem kao i kod Purple-a je što su svi prestari za ono što se trenutno traži od njih da bi produkt iole i ličio na ono što treba sa papira. Više puta sam se tokom gledanja setio Goodfellasa gde su i Pesci i De Niro već u 50ima a imaju toliko jebene energije na ekranu. Ovde, džaba tehnologija i peglanje borica i sedih kada se većinu filma kreću na isti način bilo da su 70, 60, 50 ili 40 ili koje već ono godine treba da budu. Što je najgore De Nira su i dobro odradili, posle nekog vremena više ne znam da li je peglan u sceni ili ne. Pacino sa druge strane ispeglan izgleda kao avet. Ima naravno par svojih Pacino-se-dere-i-jebe-majku-svima scena, ali to više izgleda kao neki tribute to Pacino. Pesci je više tu jer je Pesci, i da kompletira star listu (kao uostalom i Keitel), inače je kao da ne gledaš Pescia, jer nema ni molekula te energije koje si navikao da viđaš od njega. Mislim, nisu oni krivi za to, stari su jebiga, ali mislim da film traži previše da se izvuče od njih, i uopšte ne pomaže sa svojim kriminalnim pacingom i razvučenom pričom.
-
Pisao isti lik koji je radio i Kiske / Somerville, Allen / Lande i tako te gluposti.
-
OPETH Bassist MARTIN MENDEZ Launches Death Metal Project WHITE STONES I Mendezu dopizdelo da svira više ovaj faux prog
-
-
Nije samo to, nego i previše viđam Tanith na ovim listama. Mislim, kul je album, ali nije ni za top20. A i malo su dosadni uživo
-
Stao sam da gledam nakon što su Tanith stavili ispred Sermona.
-
Svakim danom mi je sve draže za onu ekspediciju u Bavariju. Jes' ovo načelno sranje vest, ali ako će da se uživo održavaju u životu, svakako će bend postojati, pa će biti samo pitanje dana kada će opet da sedne za pisaći sto.
-
Jel DOOM poseban žanr u odnosu na doom metal? Ako ne, šta je ovo koj kurac.
-
Horror nije. Film godine jeste.
-
Jao muke moje
-
Prvi put da vidim celog philosoraptora. Nego, cover, meni je dobar, ali im je logo očajan. Kao sa onih spoof metal logos članaka.
-
Nećemo tako, bili 2007. i bilo je sjajno.
-
Baš kvalitetna zver od albuma. Skontao sam slušajući kako mi za 2019. baš fali neki stvarno dobar dm album (bez licitacija, hvala), a ovo donosi kvalitetan dm i više od toga. Jedino što mogu da picajzlim albumu je da malo više nosi svoje uzore na rukavu nego što prija. Dakle kada ide Death riff, baš ide Death riff, kada ide MA, baš je MA, i sl. Zadnja pogotovu (zvaćemo je "Mirror of the Soul", najlakše je), tamo na ~09:30-10:30, bukvalno treba Chuck da dobije credits za pesmu koliko su njegovi riffovi. No, i bez toga, atmozverična pesma samo tako, da ne poveruje čovek da postoji dm pesma od 18 minuta i da to stvarno radi.