Mislim da je ovo drugi album zaredom posle kog sam u fazonu "Pa ok, nije toliko loše koliko sam mislio da će da bude". Opet ima nekih finih riffića, klasik Mike igrarije, ali opet niđe pesma, niđe od početka do kraja da mi drži pažnju. Schmier mislim da treba da se kruniše sa ovim ponavljanjima rima i vokalnih šablona. Novi gitarista im je super za live okruženje, zvuče bolje sad live nego u poslednjih mnogo godina, ali albumski ništa ne donosi.