Aleksandar, kao i drugi osvajaci, na silu je osvajao druge zemlje, i pod silu, ovde mislim na to da druge zemlje nisu bile voljne da prihvate njega i njegovu kulturu kao vladara, ali su primorane na jedan ili drugi nacin. Danas mozemo videti slicnu stvar u Americi koja, istina, za razliku od Aleksandra ne mora koristiti toliko 'fizicke' sile. Oni koriste nesto sto se zove medijski rat, sa cim smo svi mi dobro upoznati.
Cak iako bi potcinjeni narodi bili prividno zadovolnji ovom novonastalom situacijom, njihov ponos bi bio trajno ostecen. U takvim situacijama novi vladar uvek podsvesno predstavlja sram i poraz njihove nacije, i u takvoj situaciji, ponosni bi se pobunili (i verovatno izgubili bitku) dok bi se drugi povinovali. Ocigledno je da su oni prvi moralno (a verovatno i fizicki) jaci, tako da oni koji ostaju su na jedan nacin (ako ne i vise) slabiji. Ubrzo, imperija postaje homogena masa koja zivi na isti nacin, poput kolonije mrava. Takve ljude je lako kontrolisati. To su ljudi koji nisu bili spremni da zrtvuju sebe za ono sto su njihovi preci i oni gradili vekovima. To dovoljno odslikava koliko im je bilo stalo do svoje kulture i nacije -- i da li zaista mislis da sa takvim ljudima kao temeljom mozes napraviti novu ponosnu i uspesnu naciju? Kao sto su izdali svoju staru, tako ce kad-tad izdati i ovu novu zemlju.
Uporedi ovo sa modernom Americkom globalnom imperijom, gde vecina ljudi najvise brine o sebi i kolicinom novca koji poseduju i dobices dobru sliku o svetu u kome zivimo.