Dersu Uzala

Phillips Norelco arcitec ili Phillips Norelco Nivea for Men (Moisturizing Shaving System) Ili bilo koji njihov novi model. Braun, ne bas.

Ovaj je majka. Pise Hund, a pise i Miiile. Tojest, pise kefir, ali je jogurt (jer Ameri zovu jogurtom nesto drugo, pa da ne bude zabune). Lifeway Organic Kefir (a u stvari jogurt):

Kako kojeg. Maximum je onaj baja sto su ga uredno namontirali na sanke sa raketnim motorom (na sinama). 46g. Ali to kratko traje. Dobro zavaljena samarcina ima i do 100g, ali je vrlo lokalna i kratko traje. Sve zavisi od mnogo faktora.

Uh, secam se crvene Kappa trenerke koju sam pazatio negde u Italiji pocetkom osamdesetih. Americki atleticari su tada poceli da ih nose kao oficijalnog sponzora za opremu, Karl Luis i ta ekipa. Uso sam u radnju sa drugom idejom ali naletim na onaj kartonski isecak Karl Luisa u prirodnoj velicini u toj trenerci, i naravno covek seljak, odma' do prodavacice. Crvena drecavo, neka sintetika ali ko svila...mislim da se to tad zvalo poly-amid. Nadam se da mi keva nije to bacila. Nek ostane za unuke . Ne mogu da nadjem sliku, ali izgleda slicno k'o ovaj atleCki dres jer se nosi preko njega, gore i dole. Crvena isto.

Le Coq jasta, mada ne mogu da najdem nigde sliku ovih sto ja nosim. Retro su i izgledaju kao stare teniske gilje. Nosim i ove Lacoste, vrlo slican stari fazon. U stvari, samo zamenis logo maltene, iste su mi i ove Le Coq, samo imaju il pavi ili zeleni logo, kako koje.

Uf, razvaljujem se periodicno od ovih crvenih sa ljesnjakom.

TOEFL?

Tko je jos ikada vidio toliki RAM na jednom mestu . To me poCetilo na jednu epizodu Alan Forda, Broj 1 salje Alana i Bob Roka na Floridu po zadatku. Medjutim, avionska karta je skupa, tako i parobrod, i prijavi se Grunf kako ce da napravi avion, rucni rad, za 32$ baka. Broj 1 ga onda dovati stapom o glavu sa pricom "Rasipnice, na prosjacki stap ces nas dovesti. Tko je ikada vidio toliku svotu na jednom mestu." Da mu 32 centa. Grunf onda za sve pare napravi golemo pracko i lansira Alana i Boba na Florido. Mislim da sam se toliko smejao da besika zamalo da popusti.

Tacno tako. Jako cudna. Veoma izoblicena. Zahvaljujuci Fukoovom klatnu. Ne, Arhimedovim krugovima. U stvari Doplerovom efektu, ali nemoj da siris. Krchulje, lenjivche, da ne ispadnem sad nadzak baba kad se vec Uruk Hai potrudio da Yu-gla mesto tebe, evo izvoli, na tacni, sa jagodom i slagom i rendanom cokoladom ozgo.

Cek, niko da pita coveka, koji Whitesnake period? Koja je gitara u pitanju, ili gitarista? Da li ona stara bluz varijanta (Marsden, Moody) ili Sykes, ili Campbell (taj je samo statirao u kukuruzu) ili Vai. Koja god da je, nista od ovih magneta nije ni blizu originalnog zvuka. Vai je doduse koristio Blaze i Blaze II na Slip of The Tongue i istoimenoj turneji, pa eto. Ovi pre njega, mislim da su to sve stock Gibson pickupi (sem Campbell-a). Znaci PAF-ovi. Dzibson bre. Vanderberg je valjda svirao nekog Fernandeza u to vreme, ali taj lik je nebitan. Ako rece covek koju djitru ima, duboko se izvinjavam, nijesam primetio.

A i taj Dersu sere k'o foka u mlazu, bas ce on da nam objasni materiju .

Guglaj. Super-interesantna je materija.

Kao na primer? Ta serverska primena? To? Sta bi to bilo, konkretno?

Ti imas gadan problem sa rezonovanjem. Kako god , uradi nesto za sebe, svoje roditelje, i na kraju krajeva svoju naciju. Nemoj da ga tupis meni ovako matorom, izandjalom. How cool is that? Pici brate, mlad si.

Polako dijete, nijesi na trke. Nisi na kraj sveta, tu si. Mene pomalo sramota (obzirom da sam pacifista) ali sam se jedno vreme (ne secam se, ali daaaaaaaaavno) lozio da idem u Legiju Stranaca. Koji cu ja moj tamo, to je zagonetka za Artur Klarka. Bujna masta, sta li? A bas sam se lozio . Ono , stari djak, Kazablanka. Ingrid. Bergman. Nesto sam kovao planove u tom smislu. Onda opet, kovao sam i planove da idem na naftnu platformu u Norvesku. That never happened either. P.S. Kovao sam ja i planove da idem na Mars. Sva sreca, jos radim na tome . P.P.S. U svakom slucaju, kao na 'Beogradu dvesta dva', zelim svakom vojniku koji sada sluzi domovini, koja god da mu je domovina, Srecnu Novu Induskinjicu sa avatara. Nasim ljepot'cama preporucujem da ovladaju sitar-om i svojim deckicima.

Au, sad mi mi opalila cusku. Kao, ja sam se nametn'o? Moderator! Vadi potvrdu iz naftalina. Hvala unapred . Kad bolje razmislim, mozda ovo i nije Facebook. Znaci, ako nije potrebna potvrda, a obilazis mi profil 'sve ove godine', nisi se potrudila da pogledas da li sam te stavio na listu? Jednokratno i unilateralno? Srrram te bilo. You know I lovez ya baby. No shame in that

Vas dvojica me dovedoste u totalnu konfuziju. Idem da pravim ove slicice. Kako bre basovi do kraja, to je neka tajna koja mi je promakla.

Svasta, lista javna stvar. A i ne mos' da dospes na listu bez sopstvenog odobrenja. Stizu godine?

Radimo umetnici radimo, a?

Tough call. Leptiric jos djene djene, ali nikako nisam pedofil. Kakvo je bre ono dete? Gde je tu Kim Kardashian, whatever the fuck is her name. Ili neko sisato Playboy celjade. Prelazim odma uz Luciferku.

Pa evo ti nisi. Jos. Dosta je da ostane jedna ali vredna . Imam ja svoju Barbarelu, da mi pilulu i mirna Backa.

Ma dobro. Nisam ni na koga konkretno mislio, ali cesto sticem takav dojam. Uostalom sve u vezi SFRJ je sugavo i odrvatno, tako barem ogromna vecina ovde razmislja. Anyway, malo sam se i ja zaneo ovde gore, nisam spomenuo problematiku ondasnje askare (kao i sada vidim): uprkos poprilicno velikim odzivom za ono vreme, opet ne bejasmo profesionalna vojska. Uvek ima nekih (u startu su u stvari svi) koji ne zele da budu tu. Let's face it, svi mi imamo preca posla bre. Ne mos' ti onda od svakog da napravis vojnika, pogovoto elitnog. Glupost. Ali mi smo se furali na onu svapsko-rusko-jugoslovnski san u 'visem coveku', gde i nije sustina da napravis od svakoga coveka sa istim kapacitetiam, vec da, ako se svakom najebes dadaije identicnim metodama, svima ces procentualno podici taj neki njihov pocetni intelekt, nivo obrazovanja, svest, psiho-motorne sposobnosti. Driluju te u zivotu non-stop. U toj SFRJ je generalno bilo dosta drilovanja, to nama izgleda vise lezi. Sad je neka opustencija mozda, ili se ja iz daljine tripujem. Drugo, kad si vec 'stuck in it', onda bar kapiras I'll make the best of it'. Inace bi poludeo. Kao na brodu idiota. Ja sam se recimo cesto palio na naoruzanje svake vrste a s druge strane kapirao da je to nesto cega treba da se klonim kao djavo krsta. Na kraju sta ces, uzmes pa procesljas kompletno jebeno naoruzanje. Glupo je da ne naucis kad si vec tu a uvek te zanimalo a opet nekako nije politically correct ( ja sam za razoruzanje i globalni chill). Bilo kako bilo, normalno je da profesionalne vojine, tipa SEAL-ovi, SAS, onda ovi iz Izraela ne smem ni ime da spomenem da mi momentalno ne bi upali kroz plafon 'a la Brazil' sa nekom pricom, daklem normalno je da jebu dadaiju. Velika je i to tradicija profesionalnog vojevanja. To kad je za pare i karijeru, to je drugi padez. Bre.

Izgleda da je Nole proveo malcice vise vremena igrajuci golf nego spremajuci se za heat wave poslednjih dana. Ali ja ne mogu da ga krivim. Roddick-u svaka cast na kondiciji. Mec je poceo na preko 40 stepeni Celzijusa na terenu (van stadiona je bilo 'svega' oko 37), posle dva seta narasla je na 55 stepeni a posle tri seta na 62 stepena Celzijusa. I ovi moroni ne nameste krov. Fora im je da kao kad napolju dostigne 40 stepeni, e onda. Evo sad su ga namestili, i svi kenjaju kako je danas jos 'mnogo' toplije nego juce, ali nigde ne vidim snimke termometra na terenu kao juce. Juce su ih pokazivali 10-tak puta. Pazite, velika je razlika igrati tenis na 40 ili 62 stepena Celzijusa (koliko je bilo na terenu kad se Djokovic finalno predao). I zato, kazem, Roddick-u svaka cast. Cetvoro igraca je samo juce odustalo, a niko nije igrao u nagorem terminu sem Noleta i Roddick-a. Najgori termin je izmedju 4 i 6 u Melburnu, apsolutno nesnosno. U podne je milina. I onda sve ciganske novine tupe kako je eto odustao da igra na 37.1 stepeni (koliko je tada bilo na aerodromu gde li mere, kazu da je cak u luci bio neki vetric, temperatura bila 25 stepeni) a jebeni termometar na terenu pokazuje 62!!! Pa nije on odustao od meca na plazi ili na aerodromu, oca vam jebem hohstaplerskog (to ja ovim govnima novinarskim). Drugo, namestali su Jeleni Dokic 4. po redu nocni mec, ipak je ljubimica, sponzori, lova, treba izmusti pricu dok je friska. ---------------------------------------------------------------------------------------------------- Izvor www.australianopen4u.com It would be unfair to say that Andy Roddick does not deserve to be in the semifinals of the 2009 Australian Open. In the same breath, it also has to be said that Novak Djokovic was dealt a bad hand by Tennis Australia and a tournament referee who fiddled while the defending champion burned on court. In the world of sports, it’s usually a good thing to be on fire, but in the case of Djokovic–who defeated Jo-Wilfried Tsonga to claim his first Grand Slam title one year ago in Melbourne–that expression took on a regrettably more literal meaning in the first major tournament of 2009. Exhausted and drained by the overwhelming summer heat Down Under, Djokovic–the bearer of two previous retirements in the later rounds of slams–checked out of battle once again. Roddick might have forged a clear upper hand in the course of this contest, but Djokovic’s exit after three games in the fourth set took some of the sweetness away from the American’s latest march to the Aussie Open semis. The 6-7 (3), 6-4, 6-2, 2-1 (ret.) victory gave Roddick his fourth career semifinal appearance in Melbourne, but not without a considerable amount of controversy. This match, which delivered a big-league brand of ball in the first two sets, won’t be remembered for its tennis. It won’t be remembered for Djokovic’s brilliantly airtight first-set tiebreak, a classic exhibition of ruthless efficiency from the ground. It won’t be remembered for Roddick’s superb serving or a series of clutch volleys that enabled him to put away the second set and level the match, thereby preventing Djokovic from a quick straight-set conquest. This match won’t be remembered for the artful slice backhand approach that enabled Roddick to take the lead for good in the third set at 3-2, and it won’t be remembered for the hustle Roddick displayed in retrieving drop shots on a continuous basis, reminding his weary opponent about the identity of the fitter player on a brutal afternoon. No, the only thing about this match that will stick in the public memory is that Djokovic–still relatively young at 21 years of age–once again bowed out of a big-time battle, all because of factors entirely under the control of tournament organizers. The first errant decision made by the folks at Tennis Australia was to assign Djokovic to a daytime quarterfinal after the Serbian star stayed up well past his bedtime in the fourth round against Marcos Baghdatis. Djokovic’s Sunday night match turned into a late show special, as the four-set contest ended well after 2 a.m. in Melbourne. Under such a circumstance, it seemed proper to give the defending champion the benefit of sufficient turnaround time. The decision should have been made easier by the fact that Roger Federer–in the other section of the bottom half of the men’s draw–played a daytime match in the fourth round. There was no reason to give Fed extra rest and compress Djokovic’s schedule. Putting the Serb on court at night would have given both Federer and Djokovic equal amounts of rest before the quarterfinals, with a possible semifinal showdown looming on the horizon. When Djokovic got pushed into the daytime, the men’s tournament lost a degree of fairness. But that wasn’t even the half of it. The far worse offense–much more significant than the scheduling–was the refusal of the tournament referee to close the roof in accordance with the Australian Open’s extreme heat policy. This match started with the on-court temperature exceeding 40 degrees celsius (104 Fahrenheit). By the time the third set started–with the shadows not yet covering the Laver Arena playing surface–the mercury hit 55 degrees Celsius (131 Fahrenheit). For Djokovic–a player who has consistently struggled with fitness issues in drawn-out matches played under demanding conditions–the furnace-like heat was the last thing he needed. The same man who retired from the 2006 French Open semifinals and the 2007 Wimbledon semis (both against Rafael Nadal, incidentally) lost his energy and the look of health as the match wore on. His face flushed and his eyes darting during changeovers, Djokovic lost the ability to run at full speed, a death-knell for anyone intent on winning tennis’s ultimate prizes. At the start of the fourth set, with Roddick leading two sets to one, the on-court temperature climbed even higher, to 61 C/142 F. The question on everyone’s mind, as Djokovic’s body broke down, was simply this: If 61 degrees Celsius doesn’t represent the need to enforce an extreme heat policy and close the roof, what conditions would require such a measure? The fans inside Laver Arena, whose sun-drenched seats were only half-full due to the pounding heat, had to be scratching their heads as Djokovic requested attention for his deteriorating body just before the fourth set began. For all that’s been said about the retirements on the women’s side of this event, the men have not been exempt from their own issues. Marion Bartoli of France didn’t put up much of a fight in the match preceding the Djokovic-Roddick encounter, but at least the Frenchwoman stayed on court until the natural end of her match. Djokovic’s newest late-round retirement in a slam, which cheated the ticket-buying public, reflects poorly on the Serb to a considerable extent. Yet, it cannot be denied that this unfortunate occurrence also shines a negative spotlight on the tournament referee, who had every opportunity to close the roof and thereby ensure that a Grand Slam quarterfinal would produce a winner based on tennis, not attrition. Andy Roddick deserves–pun intended– his day in the sun after using his fitness to gain another semifinal apperance in Australia. But as much as the American should not have to apologize for winning under unusual circumstances, it’s just as true that an apology is exactly what needs to emerge from the people who run the Australian Open. There’s only one more daytime session at this tournament. Given the heat being forecast for Melbourne, that day session will be one too many if Tennis Australia doesn’t literally put a lid on its problems.

U Titovoj JNA, onoj koju zdusno mrzite i gadite je se, sve specijalne jedinice su imale 'ceo aranzman'. Ukljucujuci i neku bazicni podvodni trening. Skakanje iz aviona sa i bez padobrana (salim se za ovo bez), borilacke vestine, izdrzljivost, gladovanje na terenu, snalazenje bez opreme, te fore. E sad u zavisnosti od toga koji ti je VES (Vojnoevidencijska sluzba) tojest kojoj specificno jedinici pripadas i u kom sastavu, trening je specifiziran (ako je to uopste rec). Prednji odred i ceta za intervenciju su pored sve bede imali jos svoj dodatni trening za instant odziv protiv spoljnjeg agresora (pod punom ratnom spremom naravno, to je iskakanje/uskakanje iz bilo kog vida transporta zemlja/voda/vazduh po granici i dalje u neprijateljsku pozadinu) i trening (ceta za intervenciju) za kojekakve akcije uzrokovane civilnom stanovnistvu useld elementarnih nepogoda i katastrofa (gasenje vatre u urbanim sredinama i sumama i gorama, zemljotresi, pad meteora iz svemira i slicne paranoje). Imati u vidu da mi nismo imali americku fensi smensi laganu opremu, nego brate rusku i domacu gvozdjuriju. Sto se mene tice, ja sam u askaru otisao kao vec veoma afirmisani juniorski sportista u nekoliko disciplina, znaci top forma. Vratio sam se kao Rambo (i to ne Amadeus). Nasi treninzi su za razliku od americkih SEAL-ova trajali ceo dan. Od 7 ujutru do sedam uvece 'na poligonu'. I svake noci uzbune koje su marsevi od 5km do 40km. Cesto i po dve dnevno, a par puta je bilo i tri. I nikakvog odmora posle, nastavlja se radni dan onako kako sam vec opisao. E zato tada ni Amerima ni Rusima, a kamoli unutrasnjem neprijatelju, nije padalo na pamet da nas drka. Danas nas drka svaka budala. Zato sto momci popizde, ne mogu, tesko je, gubljenje vremena, prolazi mladost, boli nas djoka, ua Vlada, ua vojska, ua svi. A onda je dosao rat. O tome ne zelim da pricam. Niti sam pozvan. Nego, one of these days, bas cu da evociram recimo jedan prosecan dan za vreme obuke tamo negde '84 u Bjelovaru. Poligon 'Lepirac'. P.S. Daleko od toga da sam ja licno prozivao Varga. On je bar otisao i probao. Meni je citava prica oko toga postala smor, jedni ga napadaju drugi brane. A brane ga ovi sto niti su isli niti ce da idu. Treba da ga brane ovi sto su bili, ajd, ako je covek bolestan a isao je, svaka cast i cest.

Lujzijana. Tojest, nacija Luzera. Smehotresna Olimpijada. Pogledamo se u ogledalo, i ne javimo se do 2050. How's that?