Dersu Uzala

@Rock City Nema neke firme posebno. Sve sto je inteligentno spravljeno sa osvrtom na minuli rad. Video sam puno sjajnih gitara, pitaj Isusa ko je sve to pravio. Ovi najvece samo poturaju u stampi, kapitalisticka masinerija je to. Gibson je prestao da se bavi dizajnom gitara od neke, o, seset prve kad su smislili SG-a. Mislim, alo. Niti su ista promenili na tim svojim gitarama. Uzimaju sve vise para za istu stvari od pre 40-50 godina, koja je sve goreg kvaliteta. Zamisli da ti Majkrosoft prodaje recimo Windows 1.0. I ne menja nista. Ni ime. Ni pakovanje. Ni kod. I traze sve vise para. I svake godine tupe ma ovo je kraj, nema tu sta, sve je vec smisljeno. Na kraju krajeva, zato ih je i sjebao PRS, koji nije nista drugo nego kako treba napravljeni Gibson. Al' evo, i taj je prolupao. Halavo to sve.

Adendum: Citucnuo sam malo ove neke isecke iz memoara jednog od odgovornih palikuca, pa kako isti nigde konkretno ne pominje Saracene, bice da sam se dobro istripovao.

Adendum Fucka mi se za Gibson. Nije to ona stara firma. Prevaranti i lopurde nevidjene.

Sad vidim ladno sam ovde napravio lapsus. Gibson naravno stavlja oznaku Rhythm za neck a Solo za bridge. Tako sam i mislio nego se pogresno odrazih. Inace, nije bitno da li se ko slaze ili ne slaze, ono sto sam ranije ispricao je pozadina materije, a moze neko da se ne slaze koliko god hoce. Eto ne slazem se ni ja, sam sa samim sobom. Anyway, ritam na bridzu i solo na neku, to vazi unazad u rokenrolu 25-30 godina kako rekoh. Prema tome su i magneti poceli da se preradjuju, pa kada DiMarzio ili SD kazu ovaj magnet ide u bridge pozociju, to znaci da je za RITAM! Jasno. Ako kazu, ide u neck, onda je za SOLIRANJE. Neki magneti postoje za obe pozicije, ali moras da paznes odgoavaruci za datu poziciju. Uzgred, koga boli djoka sta rade skandinavci. Pa ti su operisani od muzike bre. Mislim, hiljade godina NEMAJU muziku, otkad su sad oni neki autoritet? Inace, slazem se sa Vinetuom jelda, stvar je licnog izbora sta s' u kom trenutku da sviras; ja cesto odem u kontru ovim nekima drugima koji se onda 'vataju za glavu.

Pa nisam bio 100% siguran, te nisam hteo da se kunem na babinom grobu, recimo. Na Schwabinom je ok. Prica je bila da je Carigrad bio tih godina (kasni 12v i rani 13v) pod stalnom opsadom od strane Saracena tako da su trazili pomoc od brace sa zapada ukljucujuci i Papinu. Na kraju krajeva nekako i stigose Krstasi (na putu za Egipat) koji su se u medjuvremenu oteli Papi i napravili dil sa Venecijom, napadose grad s' ledja (s mora) i umesto da ih odbrane, jebase im kevu. Krstasi su napustili grad posle nedelj' dana pljackanja i usli su Saraceni, slegnuli ramenima ugasili pozar i otisli dalje. Vratili se 1453. Tako nekako. Prica je verovatno mnogo komplikovanija, kako to cesto biva. A mozda sam se i utripovao, sve mi to kroz maglu neku dolazi, ko Vangi . Nije frka, siguran sam da ce neko sve to da izvikipedise.

U modernoj rok muzici, a i sire, bridz je ritam, a nek je solo. Nekada je to bilo obrnuto u jazzu i bluzu pogotovu, pa su pocetkom pedesetih lepo stavili na Gibsone oznake Rhythm (bridz) i Solo (nek). Drukcija je to muzika bila, i drukciji aranzmani i produkcija. Bridge magnet zbog pozicije ima mnogo izazenije harmonike i visoke tonove pa se to nekad koristilo za soliranje, ono cut thru the mix, iskocis, onda se vratis na neck magnet i nazad u ritam/pratnju. Pre jedno 25-30 godina obrnuli su muzicari pristup, pogotovu rock muzicari, kasnije meta, i od tada niko zivi ne svira ritam na neck magnetu. Drugim recima, cim je dosla neka era distorzije, prebacili su se na bridge magnet za ritam jer manje muljavi ton na distorziji. Kad sviras totalno clean, ala jazz i much of blues, staro pravilo moze i dalje da se ravnopravno primenjuje. Jedino sto Gibson, stoka kakva jesu, ne daj Boze da promene natpis na plasticnom prstenu.

Mrzi me da enciklopedisem ali bih se mogao zakleti na nemackom grobu da je Carigrad 'pao' 1204 u turske sake (posto su ga jelda sledja napali i spalili Krstasi pod nalogom Duzda iz Venecije; Turci samo usli, zaposeli grad i poceli da gase vutra i spasu sta se spasti moze, ukljucujuci i raju, ajmo halva sudzuk leblebije). Znaci, sto i pedesetak godina posle velike shizme (1054). Eh sto volim da teram mak na konac .

Ja na svojoj elektricnoj gitari i ne koristim magnete. Imam neki plazma oscilator. Vrlo orgazmican... ~ Erik Fon Deniken (mog brata lazov)

Najjaci bend svih vremena na Yu prostorima, vis a vis speed metala, Aggressor, narravnoo.

O, Mojsije. Meni su stariji govorili da, kad nemam bas nista pametno da kazem, naculjim usi i cutim. Ponavljam, ruski i sve te ostale zajebancije su totalno bogohuljenje vizavi rokenrola. Sta je nejasno. Kancone se pevaju na 'talijanskom (bez obzira da li neko gotivi kancone ili ne), sansone na francuskom (ditto). 'Tresnjin cvet' na japanskom i tako dalje i tako dalje. Nije bre svet nastao od kako ste se vi rodili . Zna se sta je sta.

Kol'ko se secam, refren ide " 'oj sto te volim, jooooj, sto te volim joj."

Krenes od Sicilijanke, pa Nimcoviceva odbrana, Damin Gambit i kad sve to savladas (3 otvaranja sa 30 varijanti), vec si spreman/na da se sa matorcima uhvatis u kostac. Sredisnjica naravno vrlo bitna, zavrsnica piece of cake (Ono, topovska, lauferi, pesacka, contra-feux i te fore. Igra bre, eh.

Ih...cek dok se zaljubis, pa Zilber Beko, Sarl Aznavur, onaj Zil Dasen valjda, Edit Pjaf, Mirej Matje, Alen Dibari i tako ta ekipa. A o kanconama da ne krecem sad, jer nema mi kraja kad pocnem. Od Nikolo DiBarija .

Ja nemam volje ovaj plavishin traktat da citam. sve ovo vreme, iz sve snage tupi kako je ipak kulisicko vo Ameriko, a onda prepanula decka. Pusti gas bre alo, nek sam pojede govno di treba i nek sam otkrije uzitke di treba. Najgore sto mos' ti se desi u Americi, da ti dodjosi (k'o ja) pricaju kako treba !?! Izadjes lepo sa aerodroma, fin, kulturan aerodrom, fin ti covek, i pitas "pardon, nisam odavde, gde bih mogao da se onako pravo dobro zezam". Tako cimnes jedno 10-tak Amera cim sletis, i statisticki zapalis tamo gde ti kazu. Kad si vec tamo (sad vise nema poente da ti tupe da ides tu gde vec jesi, jel'da) pitas, jel'te, ovakav posten co'ek kao ja, gde bi mogao lepo da se opusti. Onda ti oni kazu 'Cardak ni na nebu ni na zemlji, adresa ta i ta'. I tako redom.

@Saxon Ih .

Ma ni ne raspravljamo. Ja to, kao, politicki korektan da ispadnem. Prema svima. Inace, ono, pustale mi keva i tetka Silvi Vartan i Dzoni Holideja. Mis'im alo. Ja se bio dokopao Trast-a, tamo neke '82-83'. Frantjezi, ludilo. Svi su culi Anthrax, 'Entajsoushal'. Retki su prvo culi 'Antisosial'. 'Lilit' (mi tad ladno nismo ni znali kako se u stvari zovu te pesme i.e. L'Elite, Prebabrique'. te fore. Tako da, omladinac stoj! Lozinka. Ti 's meni, 'nije slusao punk/rock/metal na frantjeskom.'

Ne znam, ne znam lika licno, naleteo sam preko weba pre godinu dve. Mi smo nase kod Shanike platili oko 1200DEM svaki.

Mi smo se valjali od smeha slusajuci Kruiz na ruskom tih osamdesetih. Fakat su ok momci, al' kad ne ide ne ide. Inace, objasnih vec negde, rockenrol se peva engleskom, kancone na talijanskom, shansone na francuskom i kraj price .

Saletu Glavi, njegovom ortaku iz benda i meni je Magyar sa Banovog Brda (Shanika) napravio 3 komada from scratch iz jednog cuga. Mada, trebalo je vremena, dok se nabave delovi iz Ameriku. Sam covek tesao komplet drvo, nista fabricki. On je ionako sumarski inzenjer . Iso u nabavku po sumama i gorama. U to vreme su radili sjajne djitre i Branko Radulovic iz Kumanova (Kole iz Rapid Force-a i dalje fura onu belu u superstrat fazonu), Nick iz Zagreba i jos neki momci. Vidim ima na webu sad neki mladji lik iz Novog Sada, Aleksandar Vulovic. Uzgred, ja sam svoju prodao pre 15-tak godina, kasnije sam cuo da je neki opaki narodnjak pazario. Ne mos' da je promasis, bila je nesto izmedju B.C. Rich superstrat fazona (kao ona Petruccijeva za vreme Majesty perioda) i Larrivee (a la Kee Marcello). Metalik zelena .

Rumenka, da se pripazi malo...na jezicinu.

Ako imas iole mozga, niti Phender niti Dzibsonka.

Vama jos nije dosadilo? Neverovatno...Mozda bi mogli tako godinama... Jel neko cuo pricu o majmunu? P.S. Svako dobro Dhamma. Ocigledno, nisu se previse ljudi primili na tvoju spiku. A ti pricas li pricas. Nego, nebitne su to stvari. Otpevaj ti nama Ramajanu, Bhagavad Gitu, a mozda i celu Mahabharatu. 'Time I am, The Great Destroyer of Worlds...' Te fore....Arjuna, Krisna, zezanje, pluralizam...simbioticki. --------------------------------- Kao sto rece neko pre nas: -------------------------------------------------------------------------------- Tsung-Dao Lee's Address to the University Students on the Evening of December 10, 1957 Ladies and Gentlemen: Representing all the laureates of this year I wish to thank you for arranging this delightful occasion. While all of us are happy about our own works, we realize that trying to understand the infinite wonders of nature with our limited human intellect is a story that has no ending. In connection with this I would like to tell you a little tale, taken from a Chinese novel, called "Hsi Yin Chi". It's about a monkey. This monkey, unlike other monkeys, was born out of a rock, and consequently he was very very intelligent. He happened to realize this himself - and that's how the whole thing started. He began to grow ambitious. First he wanted to become the king of the monkeys. This he achieved with no difficulty at all. But soon he grew tired of being a monkey - of being even the king of the monkeys. Now he wanted to learn the ways of men. After years and years of studying human habits and behavior, he was able to dress like a man and talk like a man - indeed, he even managed to look like a man. But again he was dissatisfied. Now he wanted to learn the ways of the gods. He went to the holy mountain, and after centuries and centuries of hard study and difficult research he did learn the ways of the gods. Indeed, he was able to acquire great magic power. He knew, for instance, how to travel 108,000 miles by one single jump. So he decided to jump for heaven, - and he reached it in half a jump. There he demanded the position of a god. The emperor of the gods at first tried to ignore him, but the monkey was so persistent, that the emperor yielded and granted him the position of a god together with the title "The great saint". But again the monkey grew dissatisfied. Now he wanted to be not only a god - but the king of heaven. The emperor of the gods had no choice. He was forced to fight the monkey, - and he did. But the monkey defeated the whole army of heaven. As a last resort the emperor of the gods asked the help of the great Buddha. The Buddha came. He told the monkey that in order to become the king of heaven one ought to have some special qualifications. The Buddha opened his hand and said to the monkey: "If you want to be the king of heaven, you must be able to jump into my palm - and then out again." The monkey looked at the Buddha, who was, say 100 feet tall. "I can travel 108,000 miles in one jump", he said to himself, "and this will be an easy way indeed of becoming the king of heaven." So he jumped into Buddha's palm - and then made a big jump trying to get out. To be on the safe side, he kept on jumping. After millions and millions of years of jumping, the monkey began to feel a little tired. Finally he reached a place, which had five huge, pinkish columns. He thought that this must certainly be the boundary of the universe - the columns marking its very limit. He was very excited about this, and at the foot of the middle column he wrote: "The king of heaven was here." and very gay and very happy he started to jump back. At long last he reached the place from which he had started, and he proudly demanded to be the king of heaven. The Buddha then, with his other hand, lifted the monkey up, pointed down into the open palm and showed him, just where his middle finger began, some tiny, tiny little words in the monkey's writing: "The king of heaven was here." Since then there is in Chinese a saying: "Jump as you may, it is not possible to jump out of the Buddha's palm." In our search for knowledge, we may be making rapid progress. But, we must remember that, even at the bottom of the Buddha's finger, we are still very far from absolute truth.

Nazdravlje!

Warning! Major off=-topic rant... Google, s'il vous plait. Vizavi lampi. Ei su bile OK za vreme Marshalla (Tite). Stavise Hendrix je snimio 'Axis, Bold As Love' na Ei lampama. Otkud znam? Pa, ja sve znam, valjda je to jasno. Jebi ga, sve je bilo super-duper za vreme Marshalla (Tite). Samo, vi klinci, blage veze nemate sa zivotom. Prodavao se Gibson u Beogradjanci sedamdesetih. Ono, osam razlicitih modela kao izlozbeni exponati (uejdaminit, dets d sejm shit). Gledaju u tebe i maze te. Razni. Onda probas pa pazaris. Behu LP Standards, LP Custom, LP De Luxe, L5, L6 (L6 je kupio Srdjan Marjanovic onaj crni, bilo ih jos na lageru), The Paul i te fore. Nemate vi pojma omladino, kao i svaka omladina, mislite da je univerzum krenuo kad ste se vi rodili. Klanjam se do poda, anyhoo. Nekada su ljudi sa strahopostovanjem ulazili u tu Jugu. A mi, Jugovici, im nismo trazili pasose. Samo licnu kartu, odakle su da su.. Kakvi smo carevi bili. Ode sve dodjavola posle Kumrovcanina. I na zalost, usra' se lokalna ekipa. Ono o cemu nemate blage veze, jel'da, kad je nas preCednik svojevremeno isao van zemlje, cela jebena planeta je pratila fabulu radnje. Sad vas (nas) ne jebe niko, al' za smrdljiv sir. Super vam (nam) ostade nasledje...Zato kazem, ko god moze da pali odatle, cim prije to bolje. Ostavite Jugu ovim experimentatorima sa 'Globalizacije' koji su mnogo pametni . Obrni okreni, asimiliratjete se uskoro ili vas netje biti. ~ Zalosna Sova (Ptica Zloslutnica)

U jee. Jebes Treceg Coveka, znaci. Mnogo veliki film? Ko i oni plagijati od onog novopecenog Srbina?