Jedite Govna

Aaaaaaaaaaaaw! I've seen Frost, oh' my gothic self. A Satyr izgleda ubistveno, i ima jako simpatican akcenat, a o vokalu da ne pricam... nezamjenjiv je. Koncert je prosao nevijerovatno super, strava atmosfera dobro je pjevac rekao ''Melbourne is a Black Metal City'' yea.

Kao neko ljubavno pisamce, svidja mi se izbor tvojih rjeci... divno je napisano.

Pure Gothic band, love them... p.s. Hvala GothicWraith.

Jel, a po cemu to? Grave is i preko i na granici...

Oh, moj najomiljeni bend... Stormlord... Inace, imam njihovu citavu diskografiju, stvarno su nezamijenjiv bend, obozavam ih. Svidja mi se video ''I am Legend'' dosta posjeca na stare crno-bjele filmove.

Nisam velik ljubitelj Cradle Of Filth, ali mogu da ih poslusam, recimo pjesma poput ''Nymphetamine'' i ''A Gothic Romance" a film sam takodjer odgledala, glupost ziva, sto jest jeste kao da je skriptu pisao neki klinac, jbt. No dobro, bar smo se ismijali ko nikad.

Frost... the powder white face, hmmm. mislim, dobro izgledaju obojica. http://img154.imageshack.us/img154/3249/satyriconig8.jpg xexe...

Dobra je knjiga ''The Gothic Bible'' mada nije tesko naici na takve stvari, knjige i naravno odjecu. Ovo su neka od mjesta... http://old.gothic.net.au/cityscene/shops/melbourne.php3 sve u svemu, najvise kupujem stvari od strane ''Gown of Thorns'' i ''Victorian Gothic'' stvarno imaju finu i unikatnu odjecu svega par primjeraka od svakog dizajna. I naravno New Rock shoes, sto je dobro da ih ne moramo narucivati iz UK.

The Sins of Thy Beloved is often compared to gothic metal bands such as Tristania and Theatre of Tragedy, mainly because of the bands combination of a female soprano voice with male death grunts. Their music features death/doom metal rythmics enhanced by the prominent use of violins, especially on the Lake of Sorrow album, typical of many gothic doom bands. Their live recordings offer a sound closer to traditional death metal than their studio albums which make heavy use of arrangements and effects. Nevjerovatni su zaista, toliko se uzivim dok ih slusam. Prva pjesma koju sam cula od njih bila je i ostala omiljena s Perpetual Desolation albuma, pod nazivom - ''The Mounful Euphony'' mozda zato sto je preporuka od Dark Vampiro. Inace, super su im oba albuma... love their music. Lake of Sorrow (1998) i Perpetual Desolation (2000)

Jel to pokusavate da unistite temu? opako...

uf, sta bi dala da sam dio veceri... ''Vampire Heart'' doista fina pijesma za neke posebne trenutke...

Zahvaljujem... p.s. Da ne otvaram zasebnu temu, postovacu ovdje i drugi rad. Ubijali su nas polako Njihovi pogledi razarali su nasu kozu gotovo kao kapljica najgore kiseline sto istog trena ostavlja nepopravljiv trag. Svakim pogledom odasiljali su nemir sto je neprestano kovitlao ono malo nade za egzistenciju sto se pojavljivala u traccima, mizerno malom pojavljivanju optimizma i zadnjim molitvama nekoj visoj sili. Samo ti njihovi pogledi... razarali su nas bolno. I bezobrazno sporo. Njihove rijeci spremno su i jednoliko kidale i unistavale svako lijepo sjecanje sto nam je ostalo. Pri borbi s njihovom negativnom elokventnoscu mi smo bili gubitnici, zrtve bez nekog oklopa sto bi nas stitio. Zato smo i tako lomljivi, labilni i pateticni. Oni su rjecima razbijali komadice nase porculanske osobnosti, naseg krhkog tijela. Nasa vlastita krv slijevala se u bolnim kapljicama niz nasa gola, slomljena tijela. Bili smo gotovo mrtvi. Krila su nam slomili odavno. Trgali su nas bolno. I bezobrazno sporo. Njihovi dodiri nisu nam znacili gotovo nista. Bili smo suvise omrtvljeni, umrtvljeni, razbijeni i slomljeni. A njihovi dodiri... sluzili su im samo kako bi osjetili pod prstima nasu bol. Jer je ona bila toliko bolna da su je mogli opipati. I uzivali su u onome sto su nam ucinili. Nisu vidjeli nase reakcije. Nisu culi nase krikove. Mogli su samo opipati bol i krhke komadice onoga sto je nekad bilo nase tijelo. Nas oklop... I zatim su otisli. I ostavili nas prah za sobom. I opipljivu bol u zraku. A mi smo letjeli noseni vjetrom, potpuno nesvjesni ljepote.

Herr_Wolf, nisam ga pobrkala, jedan je Lestate. Vjerujem da mu je poznata Lestat de Lioncourt biografija navodno htjeo je da postane kaludjer, ali posto mu se otac sprotivio, u bijegu je otkrio svoju pravu karijeru - zelja mu je bila da postane glumac.

Dooh', koliko ja znam Morbid Angel su bili i kod vas u osmom mjesecu, zar ne.

Koliko razlicitih verzija savrsenosti moze covjek imati u vrlo kratkom roku? I zasto se pobogu ne mozemo drzati jedne? I zasto smo tako neodlucni, a s druge strane tako cvrsti i veliki, kao da nas nista nikada nece moci srusiti. A onda shvatimo da smo tako nevjerojatno lomljivi... Pokusavamo biti samopouzdani i izigravati nihilizam onda kad nam doista ne treba. Zatvaramo se u sebe, ne dopustamo da nas itko otkrije i potajno se bojimo za svoju egzistenciju u svijetu emocija i senzibilnosti, vremena kad ti zagrljaj uljepsa proklet dan. Zelimo da nas drustvo cijeni kao takve, asocijalne, hladnokrvne, sebicne budale. A kako onda takvi nastoje razumijeti svoju okolinu? Gade mi se. Strepe od posljedica koje su vezane samo za njih, dok ih je posve briga za okolinu. Cak i za ono malo ljudi sto ih mozda i vole. Ako u takvim slucajevima ti dobri ljudi uopce postoje. I kad bi ovi gadovi hladni uslijed svoje keramicke ljusture krenuli izigravati ljudska bica, njihova lica bi pokazala da oni zapravo to i ne misle. Lice je maska skrivenih misli. Boje se zagrljaja jer smatraju da ce ih ostetiti. Nekako utjecati na njihovu ledenu krv. Pridati joj dozu topline. Minucioznost nasih poteza je upitna. Gubimo u svakoj igri koju zapocnemo, koju pokrenemo jer pokusavamo spasiti svog suigraca umjesto sebe. Dokazujemo da smo ljudi. I zato umiremo. Jer ljudi umiru. Odlaze na neko mirnije mjesto gdje ce biti zasticeni od onih radi kojih su i nestali. Zauvijek.

Sto ste neozbiljni, pa fino pitam, al' ajde nije ni bitno. Um, Lestat'e, a zar ti nisi trebao da budes glumac?

Sta vam je skracenica ETF?

Znas da ce im predgrupa biti - Ruins.

Zavrsila sam kurs za Visual Arts - New Media.

Lestate, ah' ta gramatika... trudim se koliko umijem i mogu. Lady Moonlight, hvala.

Kad te vidim, u mojim ocima pojavit ce se zar koji ni najvise vode nece moci ugasiti. Na inace nepokretnim usnama pojavit ce se smjesak koji ce odasiljati vise topline nego sve zrake sunca zajedno.Kad te vidim, bacit cu ti se oko vrata i pomirisati vrat jer cu htjeti zapamtiti svako tvoje obiljejze, znajuci da ces zauvijek biti samo moja tiha patnja. Ono za cim sam oduvijek tragala a kad sam napokon nasla, dijeli me prepreka. Jer nemoze sve biti savrseno. I kad te vidim, bit cu spremna dati ti zadnju kockicu cokolade ako si gladan a ja umirem od gladi. Bit cu spremna da ti ti zadnju kap vode ako ces biti zedan, a ja umirati od zedji. Bit cu spremna s tobom cijelu noc cekati zakasnjeli gradski bus usred najgoreg moguceg vremena kad ce biti tako hladno da necemo moci pomicati nase nozne prste, ali cemo ono malo topline u nama dijeliti. I kad te vidim prvi put, stegnut ce me nesto jer znam da si negdje daleko makar bio udaljen svega metar i pol. I svaki put kad te vidim da odlazis, nasmijat cu se sama sebi jer ces svakim korakom razarati jedan dijelic mojeg srca u kojem stoje tvoje slike. Slikane crnobijelo ili u sephiji ,pop-artu ili radjene najfinijim i najljepsim temperama razmazanih najdivnijim i najprekrasnijim kistovima. I kad te moje oci vise nece vidjeti, taj stan u kojem si zivio ostat ce prazan a na vratima ce biti natpis koji ce me upucivati u jednu jedinu utjesnu cinjenicu: Vratit ces se... A ako se ne vratis, dan za danom cu te cekati dok posve ne poludim i krenem te traziti. Jer, volim te... a neznam te. A bio si ideal. I onda ako se ipak vratis jer si shvatio da sam zapravo ja ona koju si trazio svo to vrijeme, uzet ces me k sebi i neces me davati nikome, nikome, nikome... uselit cu se u onaj tvoj stan smjesten negdje u mom srcu i tamo ce nase slike visjeti zajedno, obojane. Bit cu tvoja inspiracija i aspiracija, sve sto zelis... A ako jednom odlucis otici i reci ono zlo ''zbogom'' ,pustit cu te da odes ali cu svakim danom postajati sve gora i gora dok napokon ne shvatim da te nisam smjela pustiti. Jer mozda si se htio vratiti ali sam te svojom hladnokrvnoscu obeshrabrila. Krivit cu sebe i ako kazes da nije u meni problem nego u tebi, znat cu da lazes. Jer si otisao zato sto me nisi htio vise imati. Jednostavno je. A opet komplicirano. ...i sad dok te i dalje nema i nikad te nisam vidjela pocinjem razmisljati ima li te uopce? Pozdravi me, osmjehni se, udari me ako moras, zagrli me ili pogladi po kosi ili pokusaj ukrasti tijaru pa ju vrati sa smjeskom ili ucini bilosto samo mi pokazi da si tu negdje i da ti je stalo do mene. Nezelim vise igrati skrivaca u kojem ja brojim. Umorna sam.I sad si ti na redu. Nadji me napokon, zazeli mi dobar dan uz kavalirski naklon i samarcinu odvaljenu iz simpatije...

evo, ako mi ne vijerujes! http://premier.ticketek.com.au/shows/show....12-6ee2bce26642 jedva cekam, uf' yea'

Speed metal night 16 + 17 Feb. '07 tour of Blind Guardian napokon se sijetili da dodju... Plus gostuju s njima jos dva benda Eyefear i Dissymmetry!

Sve su stilski napisane, ali ova zadnja ''Ljudi od samoce'' mi se posebno dopala, uf' dirljivo...

Hell, zanimljivo kao i uvijek.