Novaliis

Ali to nema veze sa hriscanstvom?

Neka, nabavicu ja igru vec nekako. Da imam vremena samo..

Objasni pojam religije. Oko crno/belog..to su titule davane vrhunskim bogovima. Ima loseg, imas dobrog, loseg su nazvali Crnobog, dobrog Belobog. Verovali su da sve sto je lose, potice od loseg boga, a sve sto je dobro, da potice od dobrog boga.Kratko i jasno. Ne vidim sto bi se tu tako zadrzavali. Идоле словенских богова налазимо споменуте код скоро свих старих хроничара; негде су они врло грубо израђени, а негде опет као и храмови уметнички израђени (Сакс). Идоли су каткад велики као дивови, и толики да су их једва 4 вола могла с места помаћи као Световидов, а негде су врло малени као онај драгоцени идол Триглавов, кога су жреци скрили испред грамзивих руку неких хришћанских проповедника. Идоли су редовно били украшени златом и сребром, које су у бојевима као плен задобили; каткада су сасвим посребрени и позлаћени као онај скривени идол Триглавов; каткад је међутим, само глава сребрна, а брада златна као код Перуна. У нашој Нар. песми сачувало се до данас сећање на старе сребрне и златне идоле словенских богова. У једној народној песми /Летопис Мат. Српске 1840. pg. 70./ краљ оправља ћерку да ју пошље змају и говори јој: "С богом пођи, драго дете моје – не моли се богу ришћанскоме – већ се моли богу сребрноме – којег ти је саградио баба – од сувога и сребра и злата – не би ли се на те смиловао – не би ли те але избавио". – И мати краљица ју испраћа говорећи: "С богом пођи, драго моје дете – ти не слушај родитеља твора – не моли се богу сребрноме – којег ти је саградио баба – саградио од ребра и злата". Једна друга песма /Лет. Мат. Срп. 1848. I 84./ пева опет како је "јаду у пропаду" греха ради морао дати своју кћер Јелу сам цар Костадин. И у тој песми отац саветује кћер отпуштајући је од себе речима: "Окрени се на заоде сунцу – пак се моли јаду неситоме – и ономе богу сребрноме", – а мати јој вели: "Окрени се на истоку сунцу – ти с' не моли јаду неситоме – ни ономе богу сребрноме – већ се моли богу јединоме". Напокон у једној варијанти песме "Свеци благо деле" /Петрановићева збирка Нар. песама, Биоград, 1867. вели се: "па се окрене (кћи царска) сунцу на истоку – нек помене бога истинога – не спомиње бога сребрнога.

Odakle vam te informacije za hriscanstvo?

Lordi se definitivno razlikovao od ostatka ucesnika na evroviziji: Lordi su svirali nek iskomercijalizovani hard rock, dok je kod ostalih preovladjivao R'n'B, pop, dance..muzika najnizeg moguceg kvaliteta, muzika pravljena iz svrhe da traje jedno leto po najmodernijim klubovima evropskih metropola i selendra. Dobro je sto je pobedio Lordi, ali cela ova prica nema veze sa metalom. Vi od svega pravite problem, svadju, pametovanje..kako vam to uspeva?

Da, dobio sam tu knjigu i sva ostala su ok, samo me ovaj muck zezao. A mislio sam da sam presao sve u Morrovindu. Hvala!

Postuj slobodno, kad budes mogao. Informacije mi potocu iz vise izvora, malo surfovanja po netu, malo iz knjiga, npr. ' Istorija Atlantide " itd. Meni je ova oblast veoma zanimljiva.

Preporucujem svima ovaj sajt: LINK Evo kracih odlomaka odatle: Да се из ништа не може саградити нешто јасна је ствар. Спорити веродостојност забележака старих летописаца и хроничара у опште, почевши од VI па чак амо до XVIII века, значи разарати сваки темељ, на коме би се почела градити Словенска митологија; значи уништавати њену егзистенцију, још пре него што је и постала. Негирање веродостојности извора за Словенску митологију повлачи за собом у исти мах и негирање могућности, да се икада једна Словенска митологија конструише. Међутим, том и таквом негирању веродостојности забележака у делима старих хроничара, сем врло маленог изузетка, нема места. Нејасно и несхватљиво нам је, зашто треба сумњати у забелешке Нестора Летописца о Перуну на пример, кад се Перунов култус, скоро непромењен до данас сачувао под именом библијског пророка Св. Илије, кад нас и данас безброј имена и места подсећају на њега. Зашто сумњати у култус Световида, кад се обред његов, како га описује Сакс Граматик, са врло маленим изменама, до данас сачувао у нашем Бадњем вечеру? Зашто сумњати у веродостојност Волоса, кад нам се до данас име његово одржало у фолклору? Не можемо никада да поверујемо у то, да су забелешке своје ствари хроничари измислили, или да су их писали са било каквом тенденцијом, а понајмање са онаквом, какву им подмећу скептици у проучавању Словенске митологије. И ако су хроничари, местимице, писали о старим Словенима и њиховој вери у тону мржње, не треба заборавити да су то били средњевековни хришћански калуђери, и они су, тврдо верујемо, или били очевици онога што су писали, као Хелмолд, Сакс Граматик, Титмар, немачки хроничари, и хришћански мисионари; или су писали по чувењу, по сећању, на основу још старијих докумената; или напокон по причању стараца, као Нестор, делимично и немачки хроничари, па преводилац Малалине хронике, писац Ипаћевског рукописа и писац Слова о полку Игорову.

E da, zaboravio sam, Varg je prvo svirao u bendu Kalashnikov, pa je onda bend preimenovao u Uruk Hai. Sve se to desavalo krajem 80-ih, a posle odlazi u Old Funeral i odatle, najzad, odlucuje da pokrene solo projekat da bi svirao ono sto njemu odgovara.

Upravo sam dobio CD i sad ga preslusavam. Zahvaljujem. Svidja mi se ovaj atmosfericni zvuk, samo nastavi tako. Pozdrav!

Pa musliman je i pokrenuo tu pricu. Necemo vise.

Da, verovatno imas PS cd, pa preko emulatora igras na PC-ju.

Igrao sam malo Crash-a ali ne moze da se meri sa lepotom Spyro igara, po meni.Bas kao i Croc. Prvi deo je sjajan, secam se onih Peace Keapers-a u drugom svetu.. Ma sva tri dela su savrsena.

Spyro je neprikosnoven. Zasto ga ne prave za PC.. Pazi, kontam da je moguce nabaviti playstation disk, nabaviti onaj program za igranje igara sa playstationa na PC-u i to je to. Ali neki lik mi stalno obecava CD a nesto se ne trudi po tom pitanju. Jesi li igrala sva tri dela na playstationu? Ne racunam ove nove delove koje nisam igrao na PS 2.

Cekaj malo, gde je ta farma?

Heh strava. Na zalost, izgleda da je nemoguce nabaviti igru.. Jedino sam nabavio Croc-a..

Ajde ljudi pomozite..skontao sam tek danas da uopste nisam odigrao kampanju za Dunmer tj. Tribunal Temple. Prvi zadatak mi je ono hodocasce, ne secam se tacno koliko hramova treba da posetim i za prvi mi pise( Kummu Fields) da ponesem (portion of muck). Sta je to dodjavla? Zar muck ne znaci balega?

I jos samo malo o drvecu i njegovom znacaju kod starih slovena: PLEMENITO DRVO ILI STABLO SVJETLOSTI U starih naroda se je razvilo štovanje prirode prije nego se razvilio vjerovanje u različita poganska božanstva. Usporedo s kultom vode, vatre, groma i Sunca, razvio se i kult stabla. Kod svih europskih starih naroda poznat je kult drveća, Germani su štovali stabla hrasta, Nordijci brezu i jasen, Gali imelu koja raste na hrastu kao parazit. Kult drevća kod starih Slavena bio je povezan sa štovanjem lipe, hrasta i breze. Vjerovalo se da se u krošnjama drveća nalaze sjedišta moćnih bogova. Kod Slavena su stabla bila posvećena pojedinim bogovima: hrast Perunu, jasen Svantevidu (Svetovidu, Sutvidu), lipa boginji Vidi, a breza bogu žetve Potrimbi. Kult stabala je u glavnom, posljedica vjerovanja da su ljudi postali od stabala odnosno drveta ili da po svojoj smrti produžuju život u njima, ili da su ona sjedišta viših bića. Bit obožavanja stabla u slavenskom svijetu sastojao se u tome što su Slaveni stabla smatrali sijelom nekog svoga dobrog pokojnika, koji njih štiti. Helmold spominje u svojim zapisima, da su se Slaveni običavali zaklinjati starim drvećem. Obično su iznad grobnih humaka zasađivali hrastova staba, na spomen svojim praocima. Takvo stablo se gajilo i prinosile su mu se žrtve kao zaštitniku svoga roda. U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mjesta ovim božanstvima nalazila su se pod granatim starim dubovima ili u ograđenom svetom gaju. Tu su u tru stabla urezali likove, u svakom stablu po jednog od navedenih bogova trojstva, a ispred ovih bili su žrtvenici, na kojima se polagalo žrtve. Hrast Najsvetije stablo Starih Slavena bio je hrast. U šumama svetih hrastova ložili su vječnu vatru, bile su ograđene plotom, za zaštitu od stoke i zlih ljudi. Stablo hrasta bilo je posvećeno bogu gromovniku Perunu. U stara vremena su pod starim hrastovima vijećali starješine o potrebama svoga roda. Po drugim hrastom na humku prikazivao je starješina ili žrec žrtvu bogu Perunu. Ogromna stabla hrasta ponekad stara i po više stotina godina, rasla su na humcima, a narod ih je osobito štovao. Tih kultnih hrastova bilo je mnogo, te su ih i za kršćanskog doba veoma poštivali. Pod hrastovima su se često nalazili ogromni kameni žrtvenici na kojima su ljudi u staro doba prinosili žrtve bogovima. Te žrtvenike su u slavenskim zemljama moglo vidjeti sve do kraja 15. stoljeća. U mnogim slavenskim zemljama, kako na istočnim tako i na zapadnim stranama, kao i uz priobalna područja Baltika, a također i na otoku Rujanu još i danas se nailazi na ogromna stabla hrastova koja su obilježavala grobove davnih predaka. I grane hrasta bile su svete, pa se hrastovo lišće prinosilo bolesnicima da bi prije ozdravili. Štovanje hrasta postoji i danas u mnogim krajevima primjerice Grablju u Dalmaciji. U pribaltičkim krajevima Slaveni su držali velika stabla svetima. Osobito su obožavali hrastove i breze, a poštovali su i staro trojstvo: Peruna gromovnika, Potrimbe boga žetve i Pokola zloduha podzemlja Zanimljivo je svetiše u pribaltičkim krajevima, na Romowom Polju gdje se nalazi kompleks stare šume, svetiše Svantomesto tu se najznačanija bila tri hrasta koja su simbolizirala staroslavensko trojstvo Perun- Trebun- Pokola. Na srednjem hrastu bio je ucrtan lik Peruna. Lipa Stari Slaveni su živjeli su u lipovim šumama. U literaturi se spominje lipa kao sveto slavenski drvo pa se može zaključiti da su Slaveni prije prijelaza na kršćanstvo poštivali božanstvo šume, dakle i dušama bili povezani s lipom. Prema predaji vršili su obrede i podnosili žrtve lipi kao božanstvu. Običaj obožavanja lipe zadržao se i kod Slavena koji su napustili staru domovinu pa utiču ogranke lipe u krov svoje kuće ili stana, da je time očuvaju od gromova i požara. Narodna uzrečica kaže: "Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi, Niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!" Uobičajeno je bilo i vjerovanje da lipa čuva čovjeka od zla i uroka. U lipovim šumama Slaveni su sabirali med i vosak. Medovina ili medica bila je Slavenima omiljeno piće. Idol boga Peruna U Bosni je postojalo vjerovanje da se ne smije posjeći stari hrast ili lipa, jer bi onaj koji bi ga posjekao mogao umrijeti ili teško oboljeti. A ako bi to netko učinio, morao je na panju odsječenog stabla prinijeti žrtvu i to tako da nekoj domaćoj životinji, kokoši ili janjetu, odsiječe glavu sa istom sjekirom kojoj je stablo sjekao, pa mu se ništa neće dogoditi. Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci vjeruju da tisa tjera aveti pa se i danas ušiva u odjeću, stavlja volovima u rogove ili se smješta u dječju kolijevku da djetetu ne naškode vještice. Vjerovanja su upozoravala da neka stabla treba zaobići. To se je osobito odnosilo na orah, najnesretnije drvo, povezano s demonima (iako ono kao i mnoga nesretna stabla može djelovati i ljekovito). Južnoslavenski narodi vjerovali su da orah nikako ne smije saditi mlad čovjek jer, ako ga posadi, umrijet će onda kada deblo postane debelo kao mladićev vrat. U selu Djedina Rika u Hrvatskoj ne sade ni danas orah pokraj kuće jer se vjeruje da unosi razdor u kuću. Ispod oraha ne uspijevaju druge biljke pa se vjeruje da je njegova krošnja demonska. Zato naši stari nisu htjeli zaspati pod njim jer su vjerovali da bi se probudili bolesni. SVETO DRVO SLAVENSKE I NORDIJSKE MITOLOGIJE Svjetlost, što u cik od zore na nebo uzlazi i razgranava se po oblacima rasvijetljenim, priviđala se Arijcima kao veličanstveno božje drvo, koje od sjajnog debla pušta sjajne grane. O tom drvetu pričaju, manje ili više, sva plemena arijska: Indi, Eranci, Kelti, sjeverni i južni Germani, Slaveni,Heleni i Itali. Drvo ima svoje voće, zlatne jabuke, ili orahe, ili smokve, koje sve simbolizira po nebu osuta tjelesa, sunce, mjesec i zvijezde. Kod indo-europskih naroda, predanje o božjem drvetu leži sada razasuto u fragmentima. Čudotvorno drvo u skandinavskim legendama sliči posve onome mitičnom naših pjesama. Ima na nebesima svjetsko drvo, jasen Yggdrasil, koji stoji od Yggra (Strahora), od Odina. Yggdrasil, najsvetije i najveće od sveg drveća, uzdiže se i veže nebo, zemlju i pakao.On ima tri korijena; ispod kojih se nalazi po jedan bunar žive pomlađujuće vode. Od triju bunara, prvi je nebesni, drugi divski, jal poluboga Mîmira, dok treći pripada paklu. Iz tih svetih bunara skandinavske tri Suđenice, Norne, danomice zahvaćaju vodu, pa njom polijevaju grane jasenu. Onda, s drveta rominja rosa od meda: to je takozvani medeni pad kojim se hrane pčele. Na drvetu, i oko drveta, buče životinje; orao sjedi u vrhu, vjeverica trčí granama, četiri jelena, i uz njih zmije, vesele se i planduju do korijenja. Naše priče "o plemenitom drvetu" dopunjavaju se sa pričama o Yggdrasilu. I u jednom i u drugom mitu postoji voda koja izbija iz korijena stabla, tri bunara, tri Norne se povezuju sa tri djevojke jedne naše pjesme, čele, što "lete iz srijede" stabla, ili u čele, što ih naša djevojka "kupi", dok "vino l'jeva u gjerdane" a "vino teče u vrhu" jele ili medeni pad (hunângsfall) skandinavske mitologije. Po poznatom arijskom nazoru, med koji se lijeva, ili pada, prikazuje tekućinu nebesnog svijetla. Orao, koji sjedi u vrhu Yggdrasila čiti je slavuj, koji "poje u vrhu" jele, kao što i četiri jelena do korijenja ukazuju se u našim "košuticam", koje "pod jelom plove", a "strijelja ih carević". Prema istraživanjima mitologa, Indi i Germani imaju jedan mit u kojem je Sunce predstavljeno kao jelen ili jelenolika životinja, koju lovi lovac. Prema nekim predajama ovo čudesno drvo je "usađeno u kamenu" pri čemu kamen predstavlja nebo.A najčistije je u nas to, da čudno drvo, "usagjeno je u kamenu", ili "u kamenu u grohotu". Po onome što više puta izložism

Evo malo legendi: LEGENDA O ČEHU, LEHU I MEHU Živjela tri brata Čeh, Leh i Meh i njihova sestra Vilina, u doba kad je Hrvatska bila pod vlašću Rimljana. Vilina se zaljubila u rimskog vojskovođu i nosila njegovo dijete. Braća su se htjela osloboditi rimske vlasti i odlučili su ubiti vojskovođu. Njihov razgovor je čula Vilina pa je to javila Rimljanima. Braća su je odlučila kazniti, ali je Vilina uspjela pobjeći. Izgladnjelu i na rubu snaga sa djetetom u rukama pronašle su ju vile planinkinje. Tako se Vilina na kratko smjestila u vilinskom svijetu na planini Strahinjčici povrh Krapine. Otkrili su je lovci i to javili braći. Braća su je dovela kući i zatvorili u kulu s otvorom za hranu i dojenje djeteta. Pred Rimljanima braća su pobjegla i osnovala Češku, Poljsku i Rusiju. (legenda prvi put zabilježena u dubrovačkom arhivu u 14 stoljeću) Točnija legenda je da su se braća ustvari doselila iz pradomovine koja je nazivana Anti. Protezala se između rijeka Dnjepra i Dnjestra. Iz te pradomovine stigli su Hrvati, Bugari i Srbi na Balkanski poluotok. Iz te pradomovine došli su i Česi, Poljaci, Rusi. Zanimljlivu legendu sličnu ovoj je na Kavkazu otkrio ruski jezikoslovac Nikolaj Jakovljević Marr (1865.-1935.). On u svom radu objašnjava da su lkegendu o Čehu, Lehu i Mehu donijeli Hrvati iz pradomovine. U ovoj legendi sestra se ne zove Vilina nego Karapet i doselila je u mjesto koje je po njoj nazvano Krapina. U raspravi na latinskom jeziku "Memoria regum et banorum Regnum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae" (Povijest kraljeva i banova kraljevine Dalmaccije, Hrvatske i Slavonije iz 1852.godine), povjesničar Juraj Raškaj točno je napisao da su braća Čeh, Leh i Meh doseila u Krapinu. Noć u kojoj paprati cvatu magičnim cvijetom Uz slavljenje ljetnog solsticija u noći između 23. i 24. lipnja, vezano je vjerovanje u magični cvijet paprati. Prema toj legendi ovo je jedina noć u godini u kojoj paprat cvijeta. Taj cvijet ima magičnu moć. On tada može svladati demone, podariti uspjeh ili veliko bogatstvo. U ovoj noći postojali su običaji preskakanja preko krijesa, kupanja u rijekama, bacanj cvijeća u vodu. Za tu noć izrađivana je i lutka Kupala od slame ili drveta, odjevena u žensku odjeću koja je u svečanoj povorci donošena do rijeke i bacana u vodu ili u vatru Lešij, Lesovik, Lesovoj, Lešak, Lesnik, Leši- šumski duh U predajama se opominju ljudi koji u šumu idu brati gljive, loviti divljač ili sjeći stabla da ne skreću s staza i ne zalaze dublje u guštike jer ih može dočekati šumski duh Lesnik, ružni stvor modre kože, zelenih očiju, brade i kose. To je zao duh koji prestraši ljude pa oni idu sve dublje i dublje u šumu dok nisu izmoreni i izgubljeni. Uvijek nosi lijevu cipelu na desnoj, a kožuh zakopčava na pogrešnoj strani. Nema sjenke i krv mu je plava. Kada hoda kroz šumu, glavom dotiče krošnje najvišeg drveća, a kad se kreće po rubu šume, postaje patuljak. On gospodari vukovima koje jednom godišnje okupi u šumi i s njima razgovara. Čovjek se od njega može obraniti tako da skine odjeću, okrene je naopako i ponovo odjene, a zatim lijevu cipelu obuje na desnu nogu, a desnu cipelu na lijevu nogu.To je lijek kojim se poništavaju sva čaranja vilinskih bića. SUNCE I ZORA, MJESEC I ZVIJEZDA DANICA Od najvećega boga rodiše se Sunce i Zora, Mjesec i zvijezda Danica; sve dična djeca svijetlog neba, a Sunce izvor zemaljskog života. Sunčeve sestre, Danica i Zora njegove su pomoćnice. Sunce se rađa svaki dan, a Danica i Zora dvije svijetle božice pripremaju bratu konje ognjene i od vjekova najavljuju dolazak Sunca, izvora sreće i dobra svim Slavenima. U slavenskoj mitologiji spominje se stari i mladi bog. Narodna pjesma pjeva o "starome badnjaku" u o "mladome božiću". U to se doba mora Sunce boriti, sve do proljeća, da dođe do svoje prave snage. U borbi ga pomaže sestra zora. ZORA I VIDOVI SINOVI PRIJEZDA I POJEZDA U ovoj legendi Prijezda i Pojezda su sinovi boga Vida (Sventovid) i predstavljaju praskozorje i suton. Svađaju se zbog Zore. Ujutro Prijezda kreće na put i pokušava uloviti Zoru, tone pred večer, brat ga ubija. Pojezda vodi večernju Zoru u taman grad ili u more, te ona postane noćnom. PRIČA O ZVIJEŽĐU VELIKOG MEDVJEDA, pripovijest iz kajkavskog kraja Eto, potukli se zli ljudi s dobrima, a neki je poštenjak zakapao mrtvace jednih i drugih. A kad je Bog sišao na zemlju kao šepav putnik, taj ga je dobri čovjek povezao svojim kolima do vrha brijega. I vile su toga čovjeka nagradile za dobra djela, na oblaku su digle na nebo i vozača i kola, odakle on sja u obliku zvijezda. DOMAĆI Domaći su mali kućni dusi koji dolaze na ognjište. Stari narodni naziv za jednoga od najživljih domaćih je Malik Tintilinić. U nekim pričama domaći živi iza peći ili ispod kućnog praga i iz poštovanja mu se obraća sa "djede". On potajice radi na imanju, a cviljenjem upozorava kad kući prijeti opasnost. Ljudi koji su se selili u druge kuće nosili su sa sobom vruću žeravicu ne bi li ih zbog toga slijedio i domaći, a spremali su mu za doček kruh i sol. Polaganje malih darova obilježje je svakog kulta kućnih duhova. MORANA I LEĐAN- VLADAR LEDENOG CARSTVA U vrijeme Ledenog doba na sjevernoj polutci zemlje vladao ledenim carstvom div Leđan. Stajala je u njegovoj službi i boginja smrti i zime Morana. Njih dvoje zaledili su sve živo na zemlji, sve ljude i životinje uključivši i divovske prethistorijske mamute. Međutim, kako je zla Morana dozlogrdila i samom Crnobogu, gospodaru podzemlja odveo ju je u Donji svijet, u carstvo mrtvih. Ona se vratila u svoj "Morin dom" u najniže mračno podzemlje, gdje od tada kraljuje u tmini, nečujno i nevidljivo kao sablast, koja je dugo vremena bila najopakiji zlotvor zemaljskog svijeta. ZMAJOMORAC KRAK U Krakovu svetkuju na visovima Kriemonka svetkovinu "Rekavku" u čast zmajomorcu Kraku. Po staroj legendi zmajomorac Krak je umorio zimskog zmaja Marzanu (Moranu, boginju zime i smrti), stoga narod prinaša na vrh Kriemonke razne plodove, kruh i šarena jaja. Na Kriemonki postoji velika gomila o kojoj postoji legenda koja priča o plemenu starih Hrvata koji su tu prinosili žrtve svome zmajomorcu Kraku. Sada tamo stoji crkva. Ova svečanost se slavila u svih starih Slavena kao proljetna svetkovina. KLEČKE VJEŠTICE U 17. stoljeću Valvasor je zabilježio narodno vjerovanje da se za vrijeme olujnih noći na samom vrhu Kleka, u ponoć skupljaju vještice, vile planinkinje, vilenjaci iz cijelog svijeta, a njihovo kolo i vrisak dopiru do samog grada Ogulina. Ako dođete Klek dočekati će vas natpis "Dobro došli u carstvo klečkih vještica". Tada upotrijebite taktiku, ako ih ne razljutite dopustiti će vam da postanete dio njihovog carstva, plešete i pijete s njima. BABA JAGA Ona je bila najčešći lik ruskih bajki, u kojima ima ulogu vještice. Ona živi u kolibi izrađenoj od kostiju koja stoji na pilećim kostima. Koliba se vrti i osvjetljena je svijetlećim lubanjama. Baba Jaga putuje kroz zrak u ubojitoj kugli. Uvijek je gladna. U mitologiji je ponekad predstavljena kao zmija između Voda života i smrti.

HORS, HORZ Istočnoslavensko božanstvo za koje se pretpostavlja da je forimirano pod utjecajima sa juga. Hors, kao i Dažbog, je božanstvo sunca. Njegov drveni idol se je nalazio u Kijevu uz idole Peruna, Dažboga, Striboga, Semargla i Mokoši. Etimologija imena boga Horsa nije određena, no možemo sa sigurnošću ustvrditi da Hors nije slavenska riječ. Horsovo ime dovodi se u vezu sa egipatskom riječju horz-hor (označavala jutarnje Sunce), perzijskom Khores i jevrejskim Cheres (phelvi khorsed) koje označava Sunce. U epu "slovo u polku Igorevu" spominje se Hors. Knez Vsevolod je bježao, prije nego su pijetlovi zapjevali, od Kijeva do Tmutorakana i presijecao put velikom Horsu. Prema tome, knez je stigao u Tmutorakan prije Sunčeva izlaska. JARILO Personifikacija proljeća. Bog proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj priči on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na Zemlju donoseći proljeće, vraća se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladić izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama. Postoji sličnost između bjeloruskog narodnog običaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sačuvana je u bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo sa cvijećem u kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog čovjeka sa bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeća. U desnoj ruci drži čovječju glavu, a u lijevici mu je klasje. Dio pjesme pjevane u ovom bjeloruskom običaju: "Vukao se Jarilo Po svemu svijetu, Polju je žito rodio, Ljudima djecu plodio A kuda on nogom, Tamo žito kopom, A kuda on pogleda, Tamo klas dozrijeva." JAROVIT-JAREVID- GEROVIT-GEROVID Božansto zapadnoslavenskog panteona. Jarovit je uspoređivan s Marsom, bog rata, srdžbe, jarosti. Smatran je i božanstvom plodnosti. Korijen jar u Jarovitovom imenu znači nasilan. U Jarovitovom hramu u Wolgastu čuvao se štit koji su iznosili svaki put kad su molili za pobjedu u borbi. Štit je bio neobično velik i obložen zlatnim pločicama. Prolazeći kroz Wolgast, Oton Bamberški uočio je da narod slavi boga Gerovida noseći njegov idol ptpuno pokriven zastavama.

E ovo stvarno nisam znao.Odlicne informacije!

Nisam slusao..videcu da nadjem nesto na net-u..

E da, sta mislite o novoj zvezdi Indy? Ja mislim da je sjajna.

Ma Aca Lukas ima da zari i pali ovog leta.

Stablo svjetlosti U početku ne bijaše ništa, samo beskonačnost i more, a kraj mora Jasen-Svantibor, svjetsko stablo. On nadvisuje sve visove, krošnja mu je iznad Svarogovih i Perunovih dvori, a korijenje zadire u carstvo Crnoboga. Tu su dvori: Vidingrad, Svitava i Svitogorski gajevi. --------------------------------------------- Crne i bijele vile "Vuci viju, a gavrani grču, vile viču iz stećica stijena." Vila vidarica ujutro vraća vid koji noću uzima mrka vila brodarica. Prema kajkavskoj priči, koju je zabilježio M. Kračmanov Valjavec, "Narodne prip.", Varaždinu 1858.godine, odmah se ljudima i životinjama "namažu oči zorinom rosom, namah progledaju", a za tu zorinu rosu znaju sam o vile. Između Cetine i Neretve, u vilovitom Primorju oko Makarske, narod priča o zlim crnim vilama koje na ljude bacaju kamenje. Vjerovanje u postojanje bijelih i crnih vila najizraženije je u primorskom kraju. Crne vile se u narodnim pričama rijetko opisuju, a za bijelu kažu da je u svilenu odjeću obučena, trepte joj zlatne kose, rumena je kao jabuka, visoka, hitra hodom i letom, prelijepa je samo što ima magareće noge. Ovo vjerovanje u magareće noge vila nije izvorno pogansko, nego se u njemu vidi utjecaj prodora kršćanstva u primorske krajeve koje je htjelo da se davna vila nagrdi. Isto je tako noviji i pojam o crnoj vili strogo odvojenoj od bijele vile. Naravno vila je ponekad zlobna i crna, ali prema prvom, neznabožačkom mitu niti jedna vila nije postojano crna i zlobna. Priče o vilama rumenim kao jabuke primorske tradicije su zanimljive jer često je spominjana vilina bljedoća. Ta bljedoća bi se mogla odnositi na olujne noćne oblake. U primorskoj tradiciji je česta slika jutarnjih oblaka koji obavijaju gorske visoke šume gdje vile idu kroz gustu goru, pa im se zlatne kose o grane zapleću. U Bugarskoj imamo "samovilu" u sjevernim krajevima tj. "samodivu" u južnim krajevima zemlje. Ta vila nije crne kose već je crne ćudi. Dojuriti će zrakom ili dojahati na jelenu, zmijama naoružana: žuta joj je guja bič, a uzda zmija ljuta. -------------------------------- Koliko znam, danas je 7514. slovenska godina..jel zna neko nesto o tome malo vise?Kako se dobila ta cifra?