Black totem,sad tek vidim kako licis na onog zelenog baju pored sebe..
Evo neceg:
-"Sloveni, čija su se najstarija sedišta nalazila u području današnje istočne i južne Poljske i jugozapadne Rusije, pripadaju indo-evropskoj zajednici. Oni predstavljaju krajnju severoistočnu grupu naroda te pripadnosti. Antropološki tip starih Slovena nije sasvim pouzdano utvrdjen. Sigurno je samo to da smo u većini bili dolihokefali i da smo imali pretežne osobine nordijske rase. Vizantijski pisci opisuju dunavske Slovene kao visoke i jake ljude. Sam car Mavrikije čudio se, jednom prilikom, veličini njihovih telesa i razvijenosti udova. Prokopije veli za njih da im je boja kose bila ridja. To potvrdjuju i arapski pisci, koji Slovene uopšte pirikazuju kao rumene i ruse kose. Jedan arapski pisac bio je čak i sam prozvan Slovenom zato što je bio zarastao, svetle kose i modrih očiju. Plavi tip ljudi nije samo karakteristika Slovena, nego severnih naroda uopšte.
Sloveni su neustrašivi i ratoborni piše Ibrahim ibn Jakub, i kad medjusobno ne bi bili nesložni radi mnogostrukog razgranjivanja njihovih plemena i rascepkanosti njihovih bratstva, ne bi se nijedan narod na zemlji mogao sa njima meriti po snazi. Naročito se hvali njihova izdržljivost. Nesvikli na neko naročito blagostanje, oni, po Strategikonu, „lako podnose i vrućinu i studen i mokrinu tela i oskudicu namirnica“.
Sam car Konstantin Porfirogenit naveo je jedno pričanje koje je nesumnjivo srpsko-hrvatskog porekla, a sastoji se u ovome: da su Hrvati došli na jug iz Bele Hrvatske, a Srbi iz Bele Srbije (Bojke). Na osnovu podrobnih ispitivanja Hauptmana danas se može smatrati kao utvrdjeno da se Bela Hrvatska nalazila na području gornje Odre i Visle u takozvanoj Maloj Poljskoj, a Bela Srbija severnije i severozapadnije od njih. Za staru postojbinu Srba kazuje Konstantin Porfirogenit, u svom važnom spisu „O upravljanju državom“ , da Srbi „potiču od nekrštenih Srba, prozvanih i Beli Srbi“. Veliko slovensko pleme behu i Hrvati. Oni su naselili zapadni deo Balkanskog poluostrva. Vrlo bliski Srbima, oni su kod starih pisaca zamenjivani više puta. Kod grčkih pisaca XI i XII veka nalaze se izričito ovakve rečenice: „Narod Srba, koje zovu i Hrvatima“ (Skilica), ili „Narod Hrvata, koje neki zovu i Srbima“ (Zonara)."-