Runner

Poslusah upravo ovu novu stvar "Into the Legend" i pogledah spot. Pjesma prosjek na prvo slusanje, a nemam sad zivaca da je vrtim vise puta. Ali spot... jeste da su im spotovi uvijek djelovali siromasno i amaterski, ali ovo je siromasluk siromastva. Kao da su ih iz izdavacke kuce zatvorili u mracnu prostoriju i natjerali da za sat vremena snime spot. Nigdje nicega, a povrh svega zumiranje bijelih starki u Alex Holtzwartha, idi jbt...

Zatrpavanje informacijama na dnevnom nivou i manjak slobodnog vremena da se one valjano procesuiraju su doveli do toga da ne primjetim da je ovo cudo od izdanja ikada izaslo: http://www.discogs.c...release/4699006 http://www.youtube.com/watch?v=TbbhP_hGEY4

Jesi bio? Baci sad pogled na setlistu, super je, ali brate gdje je Elizabeth??? Ja sam tu pjesmu bas zgotivio, cak mi se izdvojila medju omiljenim sa posljednjeg albuma, vjerovatno zato sto je donekle atipicna za Ghost Za utjehu gledao sam ih onda kod nas ispred Maidena, ali opet bez Elizabeth.

Cuo sam prije par dana na radiju da Blackmore ponovo okuplja Rainbow. Pozelio sam da se desi da Doogie White bude pjevac, ali nista od toga. Doduse, odavno o njemu nisam nista cuo, ne znam ni sta se s njim desava posljednjih godina.

Probaj na Metal Archives-u, rekao bih da su i kod takvih informacija dosta pouzdani, vec neko vrijeme kad udjes na stranicu o pojedinacnom albumu postoji tab "Other versions" i tu bi trebalo da nadjes podatke o svim izdanjima i reizdanjima odredjenog albuma.

Bez zelje da imalo umanjim znacaj vaseg poduhvata, ova sluzbenica iz protokola me podjednako privlaci kao i prije godinu dana.

Ja cu izgleda biti jedini kome je ovaj novi Satan album blagi podbacaj, kada se uporedi sa njihovim prethodnim albumom. Mislim, postena je svirka, dobar je album generalno, sve to stoji, samo meni mnogo nedostaje ta catchy nota koju je imao Life Sentence. Ovaj album mogu slusati, ali mi pjesme slabo ulaze u uho, tj. uvo.

Kupljena karta.

Na njihovom sajtu za sada nista o tome.

"The End is Near", prvi singl sa predstojeceg albuma: http://www.youtube.com/watch?v=MLRjJQCqCeo

Znaci da je Cane odustao od prvobitne ideje da se album objavi iskljucivo na ploci. Ne ocekujem nista spektakularno, ali ovjericu album, ipak su oni institucija.

R.I.P Philty Animal Taylor

Znaci album napokon, dobro je. Rekao bih da je izdavac Odlican hrcak, na osnovu ovog logoa. Valjda ce izaci u toku ove godine.

Slusao sam ovo proljetos, ajd da kazem da mi je solidno, prihvatljivo, ali me nije sad toliko oborilo s nogu. Sto se tice ovakvih epskih bendova, Sorcerer mi je neprikosnoven medju ovogodisnjim izdanjima.

Isto tako, rado bih isao, ali je nedelja u pitanju. Ovo sa organizovanim prevozom je kul opcija, ali ni to mi ne odgovara, jer u ponedeljak moram rano biti na poslu, jbg.

Dosli smo sinoc u Dom omladine nesto prije pola 10, prvi bend jos nije bio krenuo sa svirkom. Na bini je sjedio neki lik sa akustarom (vjerovatno je to Sasa Trajkovic) i pjevao glasno u fazonu pokojnog Luisa npr. Poslije njega je krenuo Eshaton, ali smo se nakon prve pjesme povukli u hol da se jos malo ispricamo i popijemo pivo. Ono sto sam mogao da cujem iz hola je da su im pjesme uglavnom u brzem power metal fazonu, sa dubokim vokalom. Rune su svirale druge i imale su najbolji prijem kod publike od tri sinocnja benda koja sam pogledao. Svirali su medjutim i najkrace, jer valjda nemaju puno autorskih stvari. Zvuk im je bio dosta los, bucan i mutan, iako sam se nalazio u blizini miksete. Sto se tice njihove muzike, meni nesto ne idu epski tekstovi o paganskim bogovima uz ostri punk/metal fazon na tragu Ritma nereda recimo. Despot je pogotovo imao trapav nastup. Pocelo je sa prekidanjem prve pjesme i sa ponavljanjem introa i svega ispocetka, jer se Aca nije nikako cuo na mikrofonu. Cak je i kasnije, u toku koncerta, njegov vokal bio poprilicno necujan. Zvuk im takodje nije bio najbolji, a kuriozitet je da su nastupali bez bas gitare. Brankovici na gitarama, bubnjar i neki lik na klavijaturama. Na jednoj pjesmi su imali gajdasa kao gosta na bini, ali vec je izlisno napominjati da se ni gajde nikako nisu cule. Odsvirali su nekoliko autorskih pjesama (Despot's Fate, Kraljevic i prosjak, Lilac Valley, With a Cross Upon My Heart, Tamo gde samuju vukovi...) izmedju kojih su ubacili Breaking the Law i Powerslave. Na kraju koncerta je publika trazila bis, pa su oni opet odsvirali Breaking the Law. Wolf's Hunger je svirao posljednji i na mene i prijatelja s kojim sam bio su ostavili najjaci utisak. Sve je bilo na svom mjestu, ubitacno dobra svirka, prakticno bez ikakvih mana. Bend veceri. Steta sto je njih gledalo najmanje ljudi, jer su dosta kasno poceli. Inace je u prime-time terminu festivala u publici bilo nekih 150-200 ljudi po mojoj slobodnoj procjeni, dovoljno da Amerikana djeluje solidno popunjena.

Sasvim je ovo pristojno, hvala na preporukama, nema sanse da bih sam naisao na ovo, jer danas ovakvih retro bendova iz Svedske ima milion. Preslusavam naravno drugi album.

^ Ja u utorak na NBG, u onom bloku preko puta Delta sitija ka Savi, zurim i prodjem pored nekih sto setaju i taj jedan lik isti ti, ali kontam znam da Macola zivi u BL i da to nije on. To si ipak bio ti?? :D Spiritualni ogled (s pocetka 2010.)

Iduce godine solo album Damiana Wilsona

Citam sad komentare sa koncerta Korpikalni / Arkona i padne mi na pamet teoretska mogucnost da je Surovi sa foruma ustvari Meda sa koncerata.

Vidim da se u Trafikinim prodavnicama pojavilo novih 6 brojeva onog hrvatskog reprinta Alan Forda iz 2010. Konkretno brojevi od 13 do 18. Ja prekjuce uzeo svih sest komada.

Evo da se sa velikim zakasnjenjem u odnosu na ostale oglasim povodom novog albuma. Kasnjenje je opravdano, s obzirom na to da sam album po prvi put pustio 25. septembra, nakon sto sam ga ripovao sa originala, a na ovu temu nisam svracao sigurno 2 mjeseca, od momenta kad je album procurio na netu. Mislim da sam ga do sada poslusao dovoljno puta da formiram svoj utisak. If Eternity Should Fail – Zanimljiv intro na pocetku pjesme, koji sluzi i kao odlican uvod u album i na odredjen nacin nagovjestava njegov epski karakter. Pjesma se veoma brzo razvija u ocigledan maidenovski fazon, uz slusljiv refren, pa tako na samom pocetku albuma svako ko voli Maiden osjeca da ima dobar vjetar u ledja. Kao fade-out pjesme je ostavljen onaj sjajan monolog „Good Day, my name is Necropolis...“. Speed of Light – O ovoj stvari sam imao u nacelu pozitivno misljenje kad je objavljena kao singl. Nisam je smatrao kao neki hit na prvu loptu, daleko od toga, ali je kod mene imala prolaz. Istovremeno, nadao sam se i prizeljkivao da na albumu bude jos mnogo boljih pjesama od ove. Sada, sa ove tacke gledista, nakon vise preslusavanja albuma, ova stvar mi se izdvojila kao jedna od najboljih na albumu, ako ne i najbolja. Odlican rif, koji mi je i pri prvom slusanju zapao za oci, tj. usi, solidan refren, sjajne solaze i maglovita SF tematika. Uglavnom, neuporedivo bolje me „radi“ sada nego kad je tek izbacena. The Great Unknown – Nakon poleta uz prve dvije pjesme, ovdje dozivljavam „down“ fazu. Ova pjesma, uz naslovnu, mi je vjerovatno najlosija na albumu. Nekako mi je sva neubjedljiva i predvidljiva, slabo drzi vodu. Mislim ono – nije katastrofalna, ali ima i mnogo boljih od nje. Tipican maidenovski pokusaj epika sa ne bas najboljim ishodom, primjetan na albumima unazad 20ak godina. The Red and the Black – U sustini dobra Harrisova gruvacina, ne posebno inovativna, iz aviona se cuje da je to Maiden i ja licno nemam nista protiv toga. Pa jos kad krene ono „Ooo-ooo-oooo-ooo...“, shvatas da je tu sve sto treba, ili skoro sve. Ono sto mi smeta kod ove pjesme i sto mi stvara odredjeni otpor prema njoj je ta kockarska tematika. Jednostavno, ne ide mi ovakva Maiden gruvacina na duge staze uz kartaske delirijume, preispitivanja kockarske duse i slicne teme. Daj neku epiku uz ovo, neku istoriju (zasto ne drevne Maje?) i kraj price. When the River Runs Deep – Meni svakako jedna od drazih pjesama sa prvog diska, izdvojila mi se kao takva jos prilikom prvog slusanja. Ne mnogo dugacka, vise brza nego srednjeg tempa, pa tako udara gdje treba, uz refren koji mi se dopada. Sve u svemu, vrlo dobra pjesmica kojoj se uvijek obradujem. The Book of Souls – Spomenuh gore da mi je ova jedna od najslabijih na albumu. Tekst je zaista dobar, tu nema dileme, samo sto mi je muzicki pjesma nekako neinspirativna, ne dotice me mnogo, zvuci mi nekako previse „vec vidjeno“ i prezvakano. Malo je vadi ona druga polovina kad krene brzina i gruvanje, ali generalno me ostavlja poprilicno ravnodusnim. Death or Glory – Pjesma zahvaljujuci kojoj su majmuni, kao autohtona zivotnjska vrsta, dobili svoje neizbirisivo mjesto u nekoj buducoj „complete and unabridged“ zbirci Iron Maiden tekstova. Mislim, stvarno, ali otkud im na pamet pade majmun? Znam da bi „fly like an eagle“ zvucalo do bola sablonski, ali bi mnogo bolje pristajalo ambijentu. Kako god, i pored pomenute mane, bas sam zgotivio ovu numeru, cak mi je jedna od najboljih na albumu. Cesto je samu pustim, kad nemam vremena za citav album. Odlican udaracki vajb od pocetka do kraja, ne toliko idealan refren koliko veoma pamtljiv i zarazan prelaz sa onim „Turn like a devil...“. Bas dobra pjesma. Shadows of the Valley – Koliko god da mi je ona ocigledna reminiscencija na “Wasted Years” simpaticna, mislim da je isto toliko i nepotrebna. Uopste citav uvod u ovu pjesmu mi je suvisan, ali je zato njen ostatak na mjestu. Ova pjesma je pocela da mi ulazi u usi u kasnijoj fazi slusanja albuma i do sada mi se izdvojila kao jedna od omiljenih. Galopiranje, tipican Maiden smek i citav taj narativni fazon me ponekad podsjete na “Ancient Marinera”. Povrh svega, tu su opet “Ooo-oooo-ooo…” vokalne dionice. Kud ces vise. Volio bih da ovu pjesmu uvrste u repertoar za koncertno izvodjenje, volio bih je cuti uzivo. Tears of a Clown – Ako se zanemari “Speed of Light”, ova pjesma mi je nakon prvog preslusavanja albuma odmah usla u usi. Veoma slusljiva i sa pamtljivim refrenom, poprilicno elegicna, vjerovatno pjesma sa najvecim hit potencijalom na albumu. Posebnu paznju sam obratio na nju i zbog toga sto je inspirisana tragicnom sudbinom Robina Williamsa. The Man of Sorrows – Veoma dobro maidenovska (polu)balada, pjesma koja djeluje iz drugog plana i koja u mom slucaju ima puno dejstvo tek ako se poslusa sama, izvan albumske plejliste, i ako se uz to po mogucnosti prati njen tekst. Pjesma podjednako dobra kao i njena imenjakinja sa Dickinsonovog albuma Accident of Birth. Empire of the Clouds – Veliko finale ovog kolosalnog albuma uz ovaj Dickinsonov epic. Znao sam o cemu ce biti rijeci u ovoj pjesmi, jer je i pred izlazak hvaljena, sto zbog tematike, sto zbog svog rekordnog trajanja. Ovu pjesmu mogu da slusam, ali me ne „vozi“ toliko koliko sam ocekivao. Sve je tu sto je potrebno za pjesmu ovakvog karaktera, samo sam ja vremenom valjda oguglao na ovakve epove i ne mogu da se do kraja uzivim. Nije naporna za slusanje, zanimljiv tekst, samo je ja ipak prepustam drugima koji se u njoj vise pronalaze. (P.S. Ne bih volio da je sviraju uzivo, bilo bi ipak previse ) Sve u svemu, za mene je ovo jedan vise nego pristojan i posten Maiden album, koji mi, iako traje sat i po, nije nimalo naporan za slusanje u jednom cugu. Definitivno mi je prijemciviji od The Final Fronier albuma, a pogotovo od A Matter of Life and Death. Kad vratim malo film unazad, mislim da mi u ovom periodu nakon izlaska bolje lezi i od Dance of Death albuma, iako sam taj poceo da cjenim dosta kasnije. The Book of Souls album svakako necu pamtiti po nekim hit pjesmama i po zaraznim himnicnim refrenima, ali zato se nece lako zaboraviti zbog obilja dobrih instrumentalnih dionica, postenog ispucavanja na gitarskim solazama i jasno prepoznatljivog Maiden ukusa koji ostaje na kraju. Sjecam se da sam albumu The Final Frontier svojevremeno dao ocjenu 7, tako da ovom moram dati minimum 7.5, a na lijepe oci i osmicu.

^ 6,8 GB velicina za film u trajanju od 100 min??? Pa onda to nije rip, nego full DVD, samo piratizovan i rascjepkan.