Runner

Da, Phoenix press.

Ugrabih na kraju Trapera Kerija preko Kupinda, one 2 knjige, ocuvane, netaknute. Platio sam skupo, al' jbg, ko mi je kriv sto ga ne uzeh ranije.

Kako ste otisli tamo? Je li i ove godine bio organizovan prevoz iz BG ili ste u svojoj reziji?

Vino pije Bruce Dickinsone... ...i slavi rodjendan http://www.youtube.com/watch?v=1lRyqd3zF9c

Ako mi pobjedimo u subotu, to ce znaciti da je Oluja bila genocidni poduhvat, a ako oni pobjede znacice da je bila legitimna oslobodilacka akcija. Javite Informeru i Vucicevicu.

Pluscina za ovu setlistu! Bas sam nedavno razgovarao o ovom koncertu sa prijateljem koji je bio na tom koncertu. Prijatno sam se iznenadio kad mi je rekao da su svirali "Morphine Child". To mi je omiljena stvar sa Poets and Madmen albuma i inace jedna od omiljenih Savatage pjesama uopste. S obzirom da dugo traje i zvuci kompleksno, nikad ne bih pretpostavio da su je bili ubacili u repertoar. Inace, trazio sam listu sa beogradskog koncerta na setlist.fm i nema je. Postoji lista sa Szigeta, gdje su svirali mislim dan ranije, i vidim da je u najvecoj mjeri slicna ovoj iz BG, s time sto su na Szigetu odsvirali i "When the Crowds are Gone". Prijatelj mi je pricao da je taj koncert u KSTu poceo dosta rano, mozda oko 20h, 20:30 i trajao nekih sat i po. Poslije koncerta je uslijedila pauza od par sati, da bi onda na scenu, kasno iza ponoci, izasla Alogia, koja je na tom koncertu imala status "predgrupe". Jos jedna od zanimljivosti je da je na toj turneji sa njima svirao Jeff Waters, kao tour gitarista, mada to mi je vec bilo poznato, posto se sjecam izvjestaja sa koncerta u Rock Expressu, fotke Watersa na bini u Savatage majici i intervjua sa Olivom.

Nedavno je Tmina Records reizdala prvi album "The Eternal Mystery", koji je ovaj put prigodno nazvan "Eternal Mystery Rediscovered". Opsirnije: http://nocturnemagazine.net/vesti/10052/armageddon-objavili-39eternal-mystery-rediscovered39

Kad smo vec kod Abigail, sjetih se stare price da su banjalucki metalci iz zajebancije Abigail izgovarali "jebigej".

Nevjerovatno dobar omot! To je heavy metal! Ni ova pjesma nije losa na prvo slusanje.

Setlista od juce: http://www.setlist.fm/setlist/savatage/2015/wacken-open-air-wacken-germany-33f670b1.html Nije mi bas najjasnije, vidim da su juce Savatage imali koncert na Black Stage, dok su Trans-Siberian Orchestra u isto vrijeme imali termin na True Metal Stage, tako da ne znam kako su to kombinovali i sta li vec.

Sinoc sam imao priliku da pogledam uzivo Ti. Vidjeti onaj razjapljeni osmijeh k'o sa Grobovog avatara uzivo je bilo neprocjenjivo iskustvo. Bio sam daleko od bine, pa nisam mogao da ustanovim da li je Trajce bio u papucama, ali s obzirom da mu se na kraju koncerta u ruci pojavila kao neka espadrila o koju je lupkao, cini mi se, mikrofonom, zakljucujem da nije (bio u papucama).

Juli je mjesec, doba tesko podnosljivih vrucina, ali i doba bijenalnog azuriranja liste posjecenih koncerata. 18. X 2013. - Orphaned Land / Klone 25. I 2014. - Dream Theater 4. II 2014. - Iced Earth / Warbringer 23. III 2014. - Blaze Bayley 17. VI 2014. - Iron Maiden / Ghost 26. VII 2014. - Dream Theater 12. XI 2014. - Fates Warning / Headless 10. XII 2014. - Morrissey 9. III 2015. - Overkill / Sanctuary 24. V 2015. - Attic 7. VI 2015. - Saint Vitus 29. VI 2015. - Judas Priest / Helloween 9. VII 2015. - The Gentle Storm / Kamelot / U.D.O. / Within Temptation 10. VII 2015. - Legion of the Damned / HammerFall 11. VII 2015. - Delain / Krokus / Gotthard / Powerwolf / The Exploited 12. VII 2015. - Voodoo Circle / Аркона / Sonata Arctica / Gamma Ray / Nightwish

Izvinjavam se, ali moram :haha: http://petarvranjesic.blogspot.com/2015/07/exit-2015_15.html

Nije mi se dopao ovaj posljednji album. Brzo sam ga zaboravio. Od tih "skorasnjih" () izdanja, neuporedivo bolji utisak mi je ostavio Rapture of the Deep, pa cak i Bananas.

Evo ako nekome treba Terminal - "Satanski Naročila / Črna Smrt", mp3 - 128 kbps http://www21.zippyshare.com/v/N5j4HISQ/file.html

^ I sta to znaci? Krenuli ovamo da snimaju spot, a za svaki slucaj ostavili lufta za dva datuma, ako ih neko od ovdasnjih organizatora kontaktira? Win-win situacija, ako ne odrze koncerte, barem ce snimiti spot.

Kupio sam danas ovih prvih 6 brojeva Alan Forda sto je izaslo. Ima ih u Trafikinim radnjama. Tacno, to su ta Strip Agent izdanja. Stripovi su novi, nekorisceni, iako se na njima vidi da su stajali u magacinima, ima tragova. Za njih vazi popust Kluba citalaca Veselog cetvrtka, pa sam ih na osnovu mog popusta platio 177 din po komadu.

Nekako mi ova nova stvar zvuci dosta sirovo za Ghost, nakon prvog slusanja. Klavijature se cuju, ali volio bih da su vise izrazene, da ima spooky momenata.

Isao sam ove godine na Masters of Rock, krenuh da pisem utiske, ali mi se pisanje ocigledno otrglo kontroli. Evo izvjestaja za one koje zanima i koji imaju zivaca da citaju. Dan prvi: U putu od Beograda do Zlina su nas pratili pehovi sa kasnjenjem vozova, tako da prvi dan upadamo sa malim zakasnjenjem na The Gentle Storm, tacnije stizemo na polovinu prve pjesme “Endless Sea”. Vidim da na bini nazalost nema Lucassena, ali ako nista shvatam da nastupa citav bend, znaci sviraju se „storm“ verzije pjesama sa albuma, a ne akusticne. Anneke uzivo podjednako zgodna, a uz nju, od meni poznatih likova, tu su jos Marcela Bovio kao prateci zenski vokal i Ed Warby na bubnjevima. Odsvirali su prakticno meni najdraze stvari sa albuma ("Endless Sea“, "Heart of Amsterdam“, "Brightest Light“, "New Horizons“, "The Storm“), a onda su krenuli sa obradama – po dvije stvari od Ayreona i The Gathering i cak jedna od Devina Townsenda. To me je iskreno donekle smorilo, posto mi je The Gentle Storm bio medju prioritetima za gledanje na ovom festu, a oni krenuli da pice obrade. Na samom kraju su ipak popravili utisak odsviravsi „Shores of India“, takodje za mene jednu od top pjesama sa ovog albuma. Sve u svemu, srecan sam sto sam ih vidio, zvucali su skoro bez mane, raspolozeni i uz veoma pozitivan stav na bini. Nakon njih se povlacimo malo unazad i gledamo Kamelot. Generalno su imali vrlo dobar koncert, uz veoma dobru podrsku iz publike. Prema ocekivanjima Tomi Karevik u nekakvom fenserskom metal izdanju, sto mu ne stvara prepreku da dobro odradi svoje vokalne duznosti. Tomasu Youngbloodu ne nedostaje nadmenosti u njegovom stavu, tako da imam potpuno razumjevanje za Razbijača koji koristi svaku priliku da posteno popljuje doticnog gitaristu. Koncert Kamelota iz Kavarne 2012. ce mi ipak ostati bolji od ovog, jer su tada duze svirali i iskljucivo velike hitove, dok su sada morali malo i da prosaraju sa stvarima sa posljednja dva albuma, koja prakticno nisam nikako svario. Evo setliste. Nakon njih ide U.D.O, koga gledam po prvi put u zivotu. Ovaj covjek je potvrdio zasto je ziva legenda. Maksimalno nabrijan heavy metal, bez nepotrebne price, prva polovina koncerta prolazi u redanju pjesama koje se nastavljaju jedna na drugu, prakticno bez pauze. Udov bend izuzetno raspolozen na bini, skacu, trce, sjajno usvirani, sve bez premca. Bez obzira da li znas ili ne znas njegove pjesme iz solo karijere, one su takve da te, barem refreni, prosto pokrecu i tjeraju da pjevas dok ih slusas. U regularnom dijelu koncerta svirao je iskljucivo U.D.O. repertoar, a na bis je odsvirao „Metal Heart“, „Fast As a Shark“ i „Balls to the Wall“. Setlista ovde Sto se mene tice, ovo je bio koncert ne samo tog dana, nego i citavog festivala. Status zvijezda veceri je dat holandjanima Within Temptation. Naravno, znao sam da su mejnstrim MTV bend, ali nisam znao da su onoliko veliki, mislim produkcijski. Ocekivao sam nesto na nivou Kamelota recimo, ili jos slabije, znaci stavi platno sa logom benda u pozadinu i cijepaj, kad ono... Tri ogromna video ekrana na bini, stepenice, podesti, platno gigantskih dimenzija preko citave pozadine bine, svakojaki light show efekti. Produkcija na ultra profi nivou, zvuk takodje odlican, vokal skoro kristalno cist i razumljiv. U publici more naroda, na udaljenosti od nekih 100 i kusur metara od bine sve krcato. Iako sam prepoznao svega dvije pjesme i uprkos hladnoj noci (bilo je svega 11 stepeni celzijusa), bilo ih je zanimljivo gledati. Bloodbound su svirali posljednji tog dana, ali ih nismo gledali, posto smo prijatelj s kojim sam isao i ja odlucili da damo prednost potrazi za taksi prevozom ka Zlinu, jer nas je pad sa beogradskih +36C na lokalnih +11C ubio u pojam. Na kraju u opstoj gunguli izvan festivalskog prostora ne nadjosmo nista (tek svaki peti Ceh umije da se sporazumijeva na engleskom), pa docekasmo voz u 02:15. Treba li da kazem da sam se smrznuo k'o zenski polni organ? Dan drugi: Prvobitno sam imao u planu da pogledam Gus G-a i nakon njega Dog Eat Dog, ali je umor od puta i festivala prethodnog dana uzeo danak, pa sam odlucio da ova dva benda ipak preskocim. Malo mi je zao zbog Gusa, ali tako mu i treba, ko mu je kriv sto je zapostavio Firewind. Voz za Vizovice nam kasni, pa upadamo na pola koncerta Legion of the Damned. Prijatno su me iznenadili, iako ne mogu reci kakva sam tacno imao ocekivanja. Dosta nabrijana ortodoksna trasherica, sve kosijaneri u bendu i svi mlate glavama, uz odlican prijem kod publike. Mogao bih nekad kasnije posvetiti paznju ovom bendu. Nakon njih ide HammerFall, za mene glavni bend veceri. Od jesenas imaju novog bubnjara, a na basu sam ocekivao Stefana Elmgrena, ali tu je opet Frederik Larsson - vratio se covjek sa porodiljskog. Krecu poletno sa ''Hector's Hymn'', pa onda ''Any Means Necessary'', a onda meni omiljena ''Renegade''! Djelovali su mi bas raspolozeno za svirku, sa dosta elana. Nakon tri koncerta u SKCu, ovo je prvi put da ih gledam na ogromnoj festivalskoj bini i opsti utisak je krajnje pozitivan. Itekako sam zadovoljan njihovim koncertom, a po pitanju setliste moja jedina ozbiljna zamjerka bi bio poduzi instrumental u koji su ubacili fragmente nekih svojih hitova, konkretno sam prepoznao ''Riders of the Storm'' i ''Dragon Lies Bleeding''. Sljedeci bend na redu je bio Black Label Society. U nacelu sam imao volju da ih gledam, ali neshvatljivo lose podeseno ozvucenje (preglasno, nejasno, sve prsti i bukvalno bode u bubne opne) i hladnoca su nas natjerali da izadjemo ranije i bacimo se u potragu za taksijem ka Zlinu, sto nam je ovaj put poslo za rukom. Dan treci: Stizemo, ovaj put bez zurbe, pred pocetak holandskog benda Delain. Generalno ne pratim power/sympho bendove sa zenskim vokalima, tako da sam Delain propratio bez nekog prevelikog udubljivanja u njihove pjesme. Nakon njih prostor je ustupljen svajcarskom hard rocku na engleskom jeziku. Prvo ide Krokus, koji mi je bio sasvim ok za propratiti usput i sa strane, uz cupkanje u mjestu. Sjecam ih se jos iz SKCa 2007, pa sam i ovaj put stekao slicne utiske. Cvrst rifovski (hard) rock, vokal na tragu Brian Johnsona iz AC/DC, a svirka otprilike nesto kao Status Quo, tako nekako. Sasvim pristojno. Drugi svajcarski bend ovog dana je bio Gotthard. Mnogo jace ozvucenje i stage produkcija nego kod Krokusa, vidi se da su bogatiji bend, a i svirka im je bila mnogo zanimljivija. Melodicni hard rock na americki fazon, sa himnicnim pjesmama koje drze paznju i ne zamaraju nimalo. Idealno za animiranje publike na ovakvim ljetnim festivalima. Udarni termin je odredjen za Powerwolf. Ovog dana oni su imali ubjedljivo najvecu podrsku publike. Inace, prva tri dana na festivalu moglo se u publici vidjeti dosta fanova ovog benda, sa sve prepoznatljivom sminkom na licu. Moj utisak je da Powerwolf kod nas i nema neku publiku, dok su izgleda u nekim evropskim zemljama oni velika koncertna atrakcija. Drugar mi rece da su u Njemackoj na ''opstoj'' top-listi jedno vrijeme bili prvi. Kako god, imali su veoma efektan koncert koji te ne moze ostaviti ravnodusnim. Udaracki i mahom brzi heavy / power metal sa pamtljivim refrenima, te mahom (anti) crkvenom i horror tematikom, ne pretjerano bogata, ali opet veoma efektna scenografija i povrh svega petorica muzicara sa corpse-paintom na kojem bi im i Kozeljnik pozavidio. Vidjecemo da li ce Powerwolf, kada se gleda proboj i rast popularnosti novijih heavy bendova, uspjeti da dostigne Sabaton. Na kraju treceg dana, sumiranje utisaka, planiranje aktivnosti za sutra i chill-out uz ledeni apple cider i beskompromisni The Exploited. Dan cetvrti: Stizemo da pogledamo veci dio svirke benda Voodoo Circle, koji je brainchild Alexa Beyrodt-a iz Primal Fear-a, a u bendu je takodje i Mat Sinner. Sviraju tradicionalni hard rock koji ponajvise vuce na Whitesnake, pjevac svojim glasom takodje mnogo podsjeca na Coverdalea, a da sve bude na svom mjestu odsvirali su i ''Blind Man'', pogadjate vec kojeg benda. Sve u svemu, Voodoo Circle nije nista specijalno, ali drzi vodu. Nakon njih ide ruska Arkona. Za razliku od Voodoo Circle, Arkonu je gledalo i odlicno ispratilo sigurno trostruko vise ljudi, iako im je nastup poceo u 17:30. U sustini zanimljiv agresivni folk metal, pjesme su u rasponu od kompleksnijih i nesto duzih numera do nekoliko veselijih ''poskocica'' koje su ostavili za kraj svirke. U svom tom sarenolikom repertoaru nama se najvise dopala pjesma jednostavnog naziva ''Serbia''. Na stranu njena tematika, pjesma je meni nekako i zvucala najbolje, jer je sporog i ujednacenog tempa, bas kao neki folk doom recimo. Ne pamtim da sam ikad onako dugo drzao podignuta tri prsta, priznajem da sam i samom sebi djelovao neobicno. Sonatu Arcticu nikad nisam pomno pratio, pa mi je ovo bio prvi put da ih gledam na koncertu. Svirali su u cjelosti svoj prvi album, plus jos dvije pjesme mimo tog albuma. Na moju zalost, nije bilo pjesama kao sto su ''San Sebastian'', ''Black Sheep“, ''Wolf and Raven'', ''Tallulah“, znaci taj neki period 2001/02 i pjesme koje ja vezujem za Sonatu Arcticu. I pored toga, mogu reci da im je koncert bio ok, mada im je zvuk bio dosta skripav. Nakon Finaca slijedi moj favorit za ovaj posljednji dan - Gamma Ray. Krecu sa ''Avalon'', pa onda ''Hellbent for Metal'', pa onda ''Heaven Can Wait''. Sve djeluje sjajno, Kai i ekipa izuzetno raspolozeni, ogromna bina, cist zvuk i fino napravljen light show koji cini da sve djeluje jos mocnije. Sviraju i ''Empathy'', na moje odusevljenje. Moj utisak pocinje da se kvari kada zapocinju ''I Want Out'', pa je onda raznim improvizacijama produzavaju prakticno do beskonacnosti. Da sve ne bude tako dosadno, u sred tog improvizovanja ubacuju kao neku reggae dionicu, gdje Kai pocinje da zvuci kao tipicni Jamajcanin i pjeva nesto tipa ''We are a band from Hamburg and we play heavy metal'' i nesto na taj fazon. Ako nista tu sam se dobro ismijao. Nakon toga idu kultovi ''Rebellion...'' i ''Land of the Free'', a onda Kai (vec) najavljuje oprostajnu pjesmu za veceras – ''Somewhere Out in Space''. I na ovoj pjesmi opet dosta improvizuju i gube ionako dragocjeno vrijeme. Na bis sviraju ''Send Me a Sign'' i to bi bilo to. Jedva nekih sat i 15 minuta svirke. Imajuci u vidu i to da im se zvuk u drugoj polovini koncerta drasticno pokvario, postajem pomalo razocaran. Mislim, koncert im je generalno bio vrlo dobar, cak bih ga svrstao u Top 5 koncerata sa ovog festivala, ali je sve nekako brzo proletilo, plus taj problem sa ozvucenjem koje je postalo preglasno i nejasno. Evo setliste. Ultimativni headlineri festivala su bili Nightwish i njima je pripalo da zatvore ovogodisnji Masters of Rock. Zaista, mogu reci da su opravdali sva ocekivanja i tu ulogu koja im je data. Impozantan scenski nastup, skoro besprijekorno cist i ne preglasan zvuk, mocna pirotehnika i sve sto ide uz to. Floor Jansen izgleda dzinovski na sceni i odudara od ostalih cak i kad je gledas sa nekih 120 metara udaljenosti, pa mogu misliti kakva je izbliza. Svako malo je mlatila glavom i pjevala odlicno, sve se jasno culo. Kad je u pitanju Nightwish, ja sam ipak tu posmatrac sa strane, ali eto i mene su uspjeli da animiraju, pa je tih sat i po proletilo dok si se okrenuo. Tokom njihovog koncerta, u publici nikad vise ljudi za ova cetiri dana, sigurno 30.000 dusa, a vjerovatno i vise. Evo setliste. Sve u svemu, odlicno mi je bilo ta 4 dana. Dosta raznovrsnih bendova sam pogledao, vani i unutra prava pozitivna festivalska atmosfera, masa metalca svih uzrasta, znatno manje pijanih, a vise trijeznih, puno kampera, more standova sa piratskim majicama, svakojakim drangulijama, kobasicama, rostiljem i picem. Ako se izuzmu hladne noci prva dva dana, mogu reci da nas je vrijeme fino posluzilo, niti je bilo kise, niti velikih vrucina. Къде бяхте по време на фестивала? Аз и Бојан надяваше бихме се срещнем там. Не ми казвай, Чешката бира е твърде силна. ;)

Metal za burzoaziju. Mislim uopsteno na taj koncept sviranja metala na velikim kruzerima i slicno.

^ Znao sam da mora postojati neki bas jak motiv onakvog razdora u Queenrsyche-u!

Kakav mediokritetski rip-off onog Kamelota od prije desetak godina je ovaj novi album. Poslusao sam ga dvaput prije nekog vremena i evo veceras da utvrdim gradivo, ali dzabe, ne drzi vodu. Bukvalno se zapitam kome sviraju ovakvu muziku. Armiji od pedesetak die-hard fanova na zemaljskoj kugli koji ce po inerciji da kupe album? Jasno mi je kad veliki mejnstrim bendovi izbace los album, oni barem ne moraju da puno brinu za tiraz, ali bendovi ovog ranga...

^ Zele odlucio da ovom verzijom podrzi slobodnu zensku ljubav? Btw, procitah nedavno da je bio u Londonu, nesto snimao sa Andy Larocqueom.

Intervju sa Castellijem: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/zagor-i-martin-mystere-omiljeni-likovi-svjetskog-autora

http://www.youtube.com/watch?v=f-HJZ3-KPRA&feature=youtu.be&a