Runner

Ovo me zaintrigiralo pa sam prije par dana poslusao par stvari sa bandcamp profila, plus sada ovaj klip. Stil je ok, mada meni ovo zvuci kao da slusam sa dobro izlizane audio kasete. Na stranu sve to, omot albuma je fantastican, kao uostalom i svi omoti i plakati koje ovde postavlja Ljubicasta, a i ovaj animirani klip je fenomenalan, odakle god da su ga uzeli.

Danas je tacno deset godina od kako je Motorhead odrzao onaj koncert na Tashmajdanu. Za mene prvi koncert jednog stranog benda, pa jos Motorhead! Ulaznica za taj koncert je kostala 600 dinara, sto je tada iznosilo danas smijesnih 10 Eura. Lijepa sjecanja me vezu za taj koncert, ostvarenje velike zelje da uzivo vidim ovaj bend, pun Tashmajdan (iako sam negdje kasnije cuo da je prodato svega 4000 ulaznica), more poznatih likova sa domace rock i metal scene na svakom koraku, sve mi je to tada izgledalo savrseno. U to ime: [media=]http://www.youtube.com/watch?v=kj4BC03exKc[/media]

Evo ova nova pjesma, radio edit, i u mp3 formatu, ko zeli: ovde

Deep Purple - "Deepest Purple", na kaseti, piratskoj naravno. Ako se oni ne racunaju, posto su hard rock, onda Iron Maiden - "Seventh Son of a Seventh Son", takodje na piratskoj kaseti. Malo kasnije sam od jednog druga dobio Jugotonov original "No Prayer For the Dying", posto se on, na moju srecu, a na njegovu zalost, vec bio ohladio od Maidena. Prvi CD: Motley Crue - "New Tattoo", kupljen u proljece 2001., kada sam uzeo novu liniju sa CD plejerom. Do tada sam samo kupovao kasete. Prvi metal CD: Savatage - "Poets and Madmen" Prvi domaci original CD: Alogia - "Price o vremenu", kupljen ispred SKCa kad sam dolazio na Motorhead. Prvi strani original CD: Iron Maiden - "Dance of Death", narucio ga postom od Janjatovica, mjesec-dva nakon izlaska albuma.

Svedski bend, sada vec starije generacije. Osnovani prije 20 i kusur godina, izdali do sada 6 studijskih albuma. * Lion's Share 1995 * Two 1996 * Fall From Grace 1999 * Entrance 2001 * Emotional Coma 2007 * Dark Hours 2009 Na ovaj bend sam obratio paznju tek nakon preporuke jednog poznanika. Tada sam preslusao album "Dark Hours" koji me je odusevio i koji se odmah nasao na mojoj listi najboljih izdanja za 2009. godinu. Cinjenica da je na posljednja dva studijska albuma pjevao Nils Patrik Johansson mi je bila dodatni motiv da ovaj bend ne ispustam iz vida. Ovih dana skidam njihova ranija izdanja. http://www.lionsshare.org/ [media=] [/media] \m/

A evo ga i link, trenutno radi. http://rapidgator.net/file/26273742/www.NewAlbumReleases.net_Blackmores_Night_-_A_Knight_in_York_%282012%29.rar.html

:blink: Tek maloprije procitah ovu vijest o Harrisovom debi solo albumu. A shocking surprise, sto bi se reklo! Nesto mi vec sad govori da ce mi se ovo mnogo vise svidjeti od Smithovog Primal Rock Rebellion albuma sa pocetka ove godine.

...ili ti, koji uporno koristis svaki ubogi komentar na ovoj temi da prozoves i ocrnis GNR. Ne mogu da vjerujem da neko moze tako da visi na temi koncerta na kojem nije bio i da toliko pljuje bend koji ga ne zanima uopste i to iz ciste dokolice, ocigledno. Care, svaka ti cast!

Bio sam ove godine na Kavarna Rock festivalu, treci dan, dakle nedelja 15. juli, i evo osvrta: Ono sto mi je odmah upalo u oci dok sam isao ka kabini za prodaju ulaznica je to sto nije bilo one prave festivalske guzve pred ulazom u stadion. Znaci nigdje onih standova sa piratskim (bugarskim) metal majicama, nigdje standova sa metal nakitom, nigdje rostilja, nigdje sve one festivalske gungule. Samo kamp na starom mjestu, djelimicno popunjen, nekoliko suncobrana u sklopu kafea na otvorenom i jedan stand sa zvanicnim festivalskim merchom. Bilo je dobrih official festivalskih majica za 10 Eura, u crnoj i bijeloj boji, ali ipak ne kupih nijednu, kontam koji ce mi, kad sam od svih ispisanih bendova na ledjima gledao samo tri, znaci samo one posljednjeg dana. Pred ulazom je bio postavljen i running order: prvo sviraju dva bugarska benda - Renegade i Aхат, onda Rhapsody of Fire u 18:30, pa Kamelot, pa onda Lizzy Borden kao headlineri. To me malo zacudilo, nisam mislio da ce oni biti headlineri, ali opet mi je i dobro doslo, jer cu dok sam jos svijez i odmoran pogledati Rhapsody, zbog kojih sam i potegao u Kavarnu. Renegade sam propustio, tacnije cuo sam ih kako sviraju iz sobe u kojoj sam se smjestio, par stotina metara od stadiona. Oko 18h odlucim da krenem, kontam uhvaticu malo Aхат, pa onda u pola 7 Italijani. Dodjem pred ulaz i vidim da je u medjuvremenu postavljena i satnica za meet&greet (koji je btw bio free i to pred ulazom na stadion): Rhaspody meet&greet u 17:40. Znaci, zakasnio sam nekih pola sata. :( Ta satnica sigurno nije bila stavljena kad sam kupovao kartu, nego su je dodali poslije. Tu mi malo padne raspolozenje, jbg bas mi bilo krivo sto sam to propustio, a takodje vidim da sam se zajebao i da Rhapsody nije u 18:30, nego u 19:30. Znaci, mogao sam jos malo iskulirati u sobi nekih sat vremena, ali sta da se radi. Udjem na stadion, kad sam vec dosao ispred. Uhvatio sam Aхат nekih 5-6 pjesama. Bugarski hevijaneri, sjecam se da su svirali kod nas na Zajecarskoj gitarijadi prije nekih desetak godina. Njihov pjevac je ako se ne varam bio i voditelj programa treceg dana ovog festivala, pa je najavljivao bendove. Imali su podrsku nekih par stotina fanova pred binom. I onda u 19:30 - Rhapsody of Fire. U publici tada mozda nekih 500-600 ljudi, mada se kako je njihov nastup odmicao broj prisutnih povecavao, pa ih je na kraju posmatralo mozda nekih dvije hiljade ljudi. Nakon kratkog introa pocinju sa "From Chaos to Eternity", Fabio Lione odmah na pocetku izvlaci dugacak vrisak, sve krece furiozno! Nakon toga po mojoj evidenciji idu "Triumph or Agony", "March of the Swordmaster", pa "Unholy Warcry". Zvuk odlican, dosta razgovjetno se sve cuje, iako stojim u petom redu otprilike, znaci skoro pred binom. Playback se ubacuje s vremena na vrijeme, prvenstveno na horskim dionicama, mada dosta utisan i nekako iz drugog plana. Ono sto sigurno nije bilo sa playbacka je Fabiov vokal. Odusevilo me je kako covjek pjeva uzivo, kao od sale izvlaci sve sto mu zadatak nalaze, a to se najbolje moglo osjetiti na "Lamento Eroico". Nakon toga ide "Land of Immortals", a mojoj sreci nema kraja. Malo dolazim sebi uz "Knightrider of Doom", a onda finalni udarac za mene slijedi uz "The Village od Dwarves"!! Sta reci, sto se mene tice, mogli su vec tu zavrsiti sa koncertom (jer sam nekako slutio da nece odsvirati "On the Way to Ainor" ) Onda sviraju "Dawn of Victory", pa "Magic of the Wizard's Dream", koju posvecuju Christopher Leeu i prisutnoj publici na koncertu. Za kraj regularnog dijela idu razbijacine "Holy Thunderforce" i "Reign of Terror", a tokom ove druge Fabio dominira na onim kratkim scream dionicama. Vracaju se na bis sa cime drugo nego sa "Emerald Sword"! "Yes, I am that warrior, I follow my way, led by the force of cosmic soul I can reach the sword!" E to mi reci! :rockdevil: Nakon ove pjesme Fabio odlazi sa bine, a ostatak benda privodi kraju nastup sa jednom instrumentalnom tackom u okviru koje su odsvirali i jednu dionicu sa kraja "Heroes of the Waterfalls' Kingdom". Nastup od nekih 1h i 20 minuta, duze nego sto sam ocekivao. Ja maksimalno zadovoljan i sretan, sto setlistom, sto time sto je sve bilo odlicno, sto cinjenicom da vidjeh i ovaj meni drag bend uzivo konacno. Jeste da nema Luce i da je ovo ipak okrnjena postava, ali sta da se radi. Onaj novi gitarista Roberto de Micheli sasvim korektno obavlja sve zadatke i autenticno izvlaci sve solaze, ali se vidi da su ga stavili u stranu i da tu bude samo kao support, dok je u prvi plan stavljen Fabio kao frontmen. S obzirom da sam se totalno emotivno istrosio na Rhapsody of Fire, Kamelot sam pogledao dosta opusteno, vise nekako sa strane i kao obican posmatrac. E fazon je da me je i pored toga Kamelot odusevio! Znaci, totalno ubjedljiv koncert, odlicna svirka, skoro besprijekorno razgovjetan zvuk. Onaj novi pjevac zvuci skoro isto kao i Khan, a i izgleda totalno fensi, bas kao stvoren za ovaj bend. Znaci napravili su pun pogodak sto su ga izabrali za vokala, kad vec nema sanse da to i dalje bude Khan. Imaju i neku plavusu koja im pjeva pratece vokale. Na pjesmi "The Haunting (Somewhere in Time)" na sceni im se pridruzuje i Simone Simons - pa sta covjek vise da pozeli Na bis su odsvirali i "Karmu", tokom koje na stejdz kao specijalni gost izlazi tatica Fabio i cisto onako rekreativno i nonsalantno pjeva par stihova i referen, tek da ostavi finalni pecat svom ionako odlicnom nastupu tog dana. Evo setliste: http://www.setlist.f...a-13dcb521.html Ovo mi je nakon Beograda 2008. i Szigeta 2010. bio treci put da gledam Kamelot i bez dileme njihov najbolji nastup od ta tri. I onda headlineri Lizzy Borden. Od ovog benda sam slusao svega 5-6 pjesama i to sa jednog mini albuma kojeg sam nekad uzeo na nekoj rasprodaji kod Rogosica. Znao sam o cemu se otprilike radi i kakav fazon sviraju, ali nisam imao pojma da je ovaj bend i dalje aktivan, pa me je iznenadilo otkud oni kao glavni bend veceri. Ali ne lezi vraze! Maximalno nabudzena stejdz produkcija, (i opet) odlicno i cisto ozvucenje i veoooma zanimljiv nastup. Bend je scenski totalno u old school fazonu, pjevac je nesto kao Alice Cooper-meets-King Diamond-meets-Blackie Lawless, nakon svake druge pjesme se pojavljuje sa novom maskom, u jednom momentu je izveo i nesto kao madjionicarski trik sa maskom na licu. Na jednoj pjesmi se pojavila i jedna plesacica sa viskom kilograma koju je pjevac, tj. Lizzy Borden, na kraju "usmrtio" vampirskim ujedom, sa sve velikom kolicinom vjestacke krvi. Dakle, odlican scenski nastup, plus veoma dobre i slusljive old school heavy metal pjesme. Svirali su dosta dugo, mozda cak i oko dva sata. Sve u svemu, zadovoljan sam svim vidjenim tog dana, sto se moze lako zakljuciti iz svega ovog sto do sada napisah :haha: Nakon koncerta smo imali srecu da na izlazu iz bekstejdza uhvatimo Fabia, prozborimo sa njim koju i slikamo se. To mi je bila sasvim dovoljna satisfakcija za onaj propusteni meet & greet. ) Jos na kraju da pozdravim malu srpsko-bugarsku ekipu na koju neocekivano nabasah tamo i sa kojom sam se druzio te veceri (Pedja & Ksenija, Igor, Bobi i ostali :pivopije:) i da prilozim par slika: http://i.imgur.com/tz6MJ.jpg http://i.imgur.com/6RCRs.jpg http://i.imgur.com/cWvww.jpg http://i.imgur.com/OA1eR.jpg http://i.imgur.com/UXTOT.jpg

R.I.P Jon Lord

A Srbija je bas prava festivalska zemlja, pa u tom moru raznih festivala Exit je najnebitniji. :haha:

Sta je ovo, neka nova supergrupa?

Ja sam kod ovog albuma ocekivao vise ostrijih i brzih numera tipa "Unisonic", a dobili smo jedan dosta lagan i opusten album, u nekom "happy metal" fazonu. Zbog toga je ovaj album za mene razocarenje. Kao ste rece jedan moj drug (koji ovo vjerovatno sada i cita ), album na kojem je Hansen radio, a na kojem Hansena gotovo i da nema.

Kratko sa moje strane: 1. Sjajan cover artwork albuma! 2. Bas dobar album - sto se mene tice cak za nijansu bolji i prijemciviji od "Death Magic Doom" albuma. "Dancing in the Temple (of the Mad Queen Bee)" dozivljavam kao pandan "Krvarecoj Baronesi", samo opet mnogo bolji. Ne mogu specijalno izdvajati ostale naslove sa novog albuma, jer su mi skoro sve podjednako dobre, ali opet "Dancing..." nekako najradije volim da cujem. 3. Tek nekidan saznadoh da je Lowe izbacen iz benda. Steta, volio bih ih nekad vidjeti sa njim u postavi, ali opet ko zna koliko ce uopste jos i biti koncertno aktivni, ako im je ovo oprostajni album. 4. (a u vezi sa 1.) Moram kad-tad zbaviti majicu sa front artworkom ovog albuma!

@ truliandedzombiles Kad je Kreator svirao u Sarajevu, ti si pisao u pelene i gledao Cipelice. Kad su Saxon, Motorhead i Scorpionsi svirali u Sarajevu, ti se nisi ni muckao u tatinim jajima. Zato, momcicu, mojne da se kurchis previse.

Krajnja svrha postojanja citavog ovog podforuma mi nikad nece biti jasna, ali ne mari, kapiram da dobro dodje da se sa podijeli sa rajom neki zanimljiv klip ili pjesma. Stoga, Toto meets Bee Gees http://www.youtube.com/watch?v=I2buwyhFQWU

Idi slusaj Van Halen

Danas stiglo, nasao na rasprodaji na netu za 9 Eura + shipping

Magovi (i to veliki) cvrstih heavy rifova i razbijackog zvuka ni ovaj put nisu razocarali! Standardno dobar Grand Magus album, sa ne toliko catchy momenata kao njegovi prethodnici "Iron Will" ili "Hammer of the North", ali i dalje sa prepoznatljivim stilom iz koga se radjaju opasne i slusljive heavy metal numere! "We bring the fire and the flame, Agony and pain, Sword of the ocean carve me your name!"

Bjesovi odlicni veceras, kratko svirali, svega 40ak minuta, ali odlicno. Nisam ih gledao od oktobra 2010., pa mi je ovo veceras bas dobro leglo!

Moci ce se upasti za dz, najnormalnije. Public Image Limited ne odsvirase "Don't Ask Me", a to je jedina pjesma od njih koju znam, pamtim onaj otkaceni spot sa pocetka 90-ih. Tha Darkness vise nego odlicni, jos samo kad bi imali hit pjesama, pa gdje bi im bio kraj. Ovo ozbiljno mislim. Uspjeli su da smuvaju i osvoje publiku koja je na pocetku njihovog nastupa bila potpuno hladna i u fazonu "ko ste sad pa vi??". Fatih No More - cista desetka, totalni trijumf, pjesme zvuce autenticno kao da su sa CDa. Kad su priveli kraju bis, imao sam jak osjecaj da ce uslijediti jos jedan, jer tehnicari nisu odmah krenuli sa rasturanjem bine, nego je sve mirovalo par minuta. Sve mi je djelovalo kao da ce se opet vratiti na stejdz, ali ipak nista. The Sisters of Mercy - Solidan nastup u sustini, mada sam ocekivao ipak malo vise, u smislu da pjesme budu mnogo blize svojim originalima. Ovako, dosta su mi nekako zvucale kao losa kopija onih velikih hitova, sa manjkom prepoznatljivosti i uvjerljivosti. Ako nista drago mi je da je Eldritch zadrzao istu boju glasa i prepoznatljiv stil pjevanja, tako da barem sa tog aspekta The Sisters of Mercy pecat nije izostao. Sve u svemu festival je bio dobar, bilo je nekih propusta, ali bilo je i nekoliko dobrih nastupa. P.S. Ono zaprasivanje komaraca u cetvrtak dok se na 100 metara ispod nalazi nekoliko hiljada ljudi je bilo epski vrhunac i jos jedan dokaz da smo ipak tu gdje jesmo. :)

Nema veceras partera i tih pregrada, samo veliko poljana ispred bine.

Ne durim se, nego sam realno uvjerenja da je 70% clanova odavde koji su isli sinoc na fest, jos prije nego su stigli tamo, nesvjesno i unaprijed formiralo nepromjenjljiv stav: "Satyricon ce da pokida, Paradise Lost takodje, kakvi god da budu, BLS ce biti sranje, Ozzi je ionako sranje, a the Cult - pa vidjecemo, ionako to malo ko ovde i slusa" I onda se takvi unaprijed izgradjeni stavovi plasiraju ovde u komentarima nakon koncerta. Ok, ovo sto ja sada pisem su vec moje predrasude o necemu za sto ja mislim da su predrasude kod drugih, tako da polako odosmo sa teme, mada generalno sam stekao takav utisak iscitavajuci vremenom komentare na razlicitim, prvenstveno koncertnim, temama na ovom forumu. On topic: danas definitivno propustam Ugly Kid Joe, pa se kontam pojaviti mozda oko 20h, sigurno do tada nece poceti FNM, a mozda uhvatim i Johhny Rottena na djelu, tek onako da vidim covjeka.

Ne, nije mi smijesno. Svako ko je imalo ozbiljnije slusao The Cult, mogao je da vidi kako je gotovo svaki treci refren bio prazan ili bi nedostajao neki stih ili bi tu nesto Astbury smrljao. Znaci to nisu sitinice. Za Ozzija nisam primjetio da je pjevao sa matrice. Nisam bio blizu bine, pa mu nisam gledao u usne, niti sam obracao paznju na to da li gleda u pod i cita textove pjesama ili ne. Ono sto sam cuo mi nije zvucalo da je sa matrice. Ako je bilo sa matrice, poduci nas ostale kako da to provalimo kod onako jakog i nabudzenog ozvucenja. Sorry sto i ja ne proglasih The Cult za bend veceri, iako ih daleko vise gotivim nego Ozijevu solo karijeru, ali jbg buraz, tako je kako je. Sto se tice Black Label Society, nisam njihov rad ranije pratio, mada sam naravno okvirno znao o cemu se radi. Ono sto sam vidio na festu mi je bilo sasvim ok, scenski nastup odlican i uvjerljiv, doduse rekao bih da im je ozvucenje bilo preglasno, a u samoj muzici ne vidim nista sto bi bilo toliko smijesno i dostojno nekog nipodastavanja. Ono je tip muzike koji bi meni vjerovatno i mogao odgovarati, kad bih nasao volje i vremena da se ozbiljno pozabavim nekim od njihovih albuma. Sigurno u ovom momentu ima masa drugih bendova i bendića koji u odnosu na BLS djeluju (pre)smijesno, barem meni. Nisam muzicar, ne razumijem se u te “pinch harmonicse” i slicne karafeke, pa ne mogu da se tek tako okomim na gitarsko umijece Zack Wyldea, no zelim da vjerujem da oni koji ga pljuju imaju i realan razlog za to i da to nije samo stvar ustaljenog trenda medju metal muzicarskom elitom. Satyricon sam ovlas ispratio i to samo drugu polovinu nastupa. Nikad ja to nisam slusao, a i obicno kad tek upadnem na koncert ne mogu da se odmah skoncentrisem na bend koji je vec na bini. Ne mogu da vjerujem da je Paradise Lost svirao svega 35 minuta. Tek sto su poceli, a Holmes najavljuje posljednju pjesmu. Dosta su bili utisani, kako to obicno i biva sa bendovima koji nisu headlineri, zvuk mozda malo supljikav, ali opet sam zadovoljan njihovim nastupom i izborom pjesama. Mackintosh je sam po sebi pojava, da sam ja kojim slucajem gitarista i da sviram u metal bendu trudio bih se da izgledam bas onako. Za The Cult sam vec rekao da me drzi dojam da je Astbury podbacio, a kao bend bez dileme funkcionisu usvirano i kao masina. Ozzy je bio bas onakav kakvog sam ga i ocekivao, podjetinjeli otkaceni matorac, po izgledu i drzanju zreo za penzionerskog doma, koji mnogo voli da se zajebava na bini. Mislim da bi bio isti onakav i da je svirala originalna Black Sabbath postava. Svidjelo mi se sto su odsvirane neke glavne stvari sa njegovog prvog solo albuma. Vidjesmo Slasha, Geezera, a i Gus G.-a (grckog Mikicu Brankovica ). Nadam se da cu ovog posljednjeg nekad gledati opet u njegovom maticnom bendu. Nas stotinjak najupornijih je ostalo da na kraju isprati i makedonski Sanatorium, koji je odsvirao sasvim korektno. Merch je inace bio preskup za Ginisa, najjeftinije su bile Sisters of Mercy majice po 2000 dinara, a ovo sve ostalo u prosjeku 3500 dinara – ne, hvala.