Sonatu slusam od 2000-te, i za mene su jedan od najboljih bendova koje sam ikada cuo, rame uz rame sa Dream Theatrom. Toliko inovacija kao, Dream Theater u ono vreme. Ova situacija oko novog gitariste mi nije prvo razocarenje u vezi sa njima.
Moje prvo razocarenje je kada je bend napustio fenomenalni klavijaturista Mikko Harkin. Ko ovde sumnja u njegove muzicke kvalitete neka poslusa uzivo Unopened, sa zivog albuma koji su izdali posle tura sa Stratovarius/Rhapsody. Kad su doveli Henkku, na albumu Reckoning Night se osetio manje melodicniji zvuk klavijature ali i nazalost oskudica virtuoznosti i magije koja je vezivala Sonatu. To sam sve nekako progutao a vrhunac je kada sam cuo tu postavu uzivo. Njegovi soloi su prvljavi, neprecizni i ne mastoviti. Totalni promasaj odabira klavijaturiste, ovo je moje licno misljenje.
Novi gitarista mi deluje pouzdano iako je Jani ostavio veliki domaci zadatak za njega. Sigurno mu nije lako da menja lika koji je bio glavna kreativna sila zajedno sa Tomijem. Za sad mi deluje da ce biti ok.
Iako je dobar, to ne znaci da se opet nisam razocarao. Razlog zbog koga je Jani otisao je isuvise smesan da bi bio istinit. Moje misljenje je da se zasce odao nekom poroku, najverovatnije alkoholu ili ne daj Boze kombinaciji sa hemijom.
Jebiga, taman sam planirao da ih slusam u novembru u Madjarskoj, mozda cu otici ali osecaj nece bisti isti.
Isto bi se razocarao kao kada bi Dream Theater ostao bez Petruccija a zameni ga recimo Michael Romeo, ili iz starih Gansa ode Slash a zameni ga bolesni Buckethead kao sto je i bilo pa kad sam video njihov nastup bilo mi je zao Axla i kompanije oko njega. Sta dobar gitarista, naravno , ali nije to to.
Sta reci na kraju, ostacu kao i do sada verni fan, i divicu se do imbecilnosti albumu Silence!
Ipak je sve bolje od raspada jednog benda, mada ponekad se ispostavi obratno. Vreme ce pokazati svoje.