Rodjen u paklu, i u njemu ostao...
Nakon bezbroj zamki, ipak ja sam opstao
Izlaz sam trazio, od demona strepeo
Od gledanja ka izlazu, ja sam oslepeo
Gledao sam mrtvu decu sto na zivot stizu
Jadne smrtnike sto kroz vatru gmizu
Komadante,umorne sto cuvaju vrt
I osusena tela sto cekaju smrt
Na izlazu iz tunela uvek svetla ima
Ali noc je vecna a tunel pun je dima
Cak je i taj izlaz kome tol'ko tezim
Ustvari, isto ono od cega i bezim
Cim sklopim oci, cim mi prodje dan
U glavi mi se stvara uvek isti san
Moja dusa leti, sa krilima belim
Radi sta zeli sa univerzom celim
Stvaram nova osecanja, stvaram nove boje
Nema onih demona da sudbinu mi kroje
Toliko blizu Suncu, a ne tope mi se krila
Kakva bi to predobra, sudbina bila...
Ali kad otvorim oci i ugledam dan
Realnost me drma, i san je vec spran
U okove stavljam smesta moje ruke
Potpuno spreman na svakodnevne muke
Gledam ptice lete, i one mir traze
A one nemaju ni vladara nit' straze
Nemocno i bedno, covecanstvo celo
Sudija nam zivot, a zatvor nam telo
Vatre zemaljske, stalno jace gore
A samo se poneki od mucenika bore
Da dobiju svoja krila pre sopstvenog kraja
I otvore kapiju izgubljenog raja