Pravoslavne inkvizicije kao takve nije bilo, jer pravoslavna Crkva nema taj "urbi et orbi" karakter kao katolička, već je mnogo više u službi države, tj. vladara. Drugim rečima, nikad pravoslavne Crkve nisu imale toliku moć i autonomiju da same izvršavaju bilo kakvu vlast, osim uz eksplicitno dopuštenje ili naredbu monarha. Tako se Ivan Grozni obilato koristio pravoslavljem kao povodom za proterivanje i pokolj muslimana iz Rusije i Sibira. Slično su se ponašali i Nemanjići po pitanju bogumila i ostalih jeretika, tragovi toga mogu se naći i u Dušanovom zakoniku. Takođe je sigurno i da je pravoslavni kler imao ogromnu moć na lokalnom nivou po pitanju pravde i prava. No sama pravoslavna Crkva (ako je uzmemo za jedinstven entitet, iako to ona istorijski u suštini nije) teško da se može optužiti za brutalnosti slične katoličkim.
Da li je to bilo pitanje samo nedostatka moći, o tome se može diskutovati, no gledajući istorijske činjenice, pravoslavna Crkva je najviše "nevina" od svih hrišćanskih crkava.