^Sličnu priču imam kad sam se zajebao i krenuo Lastom za Lion, da bih tamo presedao na TGV do Monpeljea. Umesto da putujem 24h, putovao sam 28h, i jedva stigao na voz. Kad smo krenuli, pokvarila se automatika na klimi, i sistem je počeo da greje umesto da hladi, zagrejavši unutrašnjost na preko 50 stepeni. Bila je bukvalno sauna na spratu. Kad je šofer konačno zaključio da treba da se zaustavi (posle petnaestak minuta), mi smo već svi bili gola voda. Zaključili su da ne mogu sami da poprave ništa, te da moramo do servisa. Okrenuli smo se i krenuli nazad ka Lastinoj stanici na autoputu ka Nišu, koja je, dakle, u suprotnom smeru, sa sve pokvarenom klimom koja nas je opet preznojila do gole vode. Kad smo tamo stigli, rekli su nam da sačekamo da zamene autobus. Sat vremena čekanja na suncu kasnije, vraća se isti autobus, a šoferi nam kažu da su našli kvar, zamenili žice i da je sve u redu. Nije prošlo sat vremena, eto nas negde kod Sremske Mitrovice, kad odjednom nešto pukne i ceo bas se zamagli tako da se prst pred okom ne vidi. Ispostavi se da je pukla cev sa freonom i da se sav freon izlio u kabinu. Još sat vremena čekanja na SRED autoputa u tri popodne pod punim suncem na 34 stepena, dok dođe novi autobus. Stiže ti novi autobus, kad tamo - umesto 76 mesta koliko je imao naš, ovaj ima samo 62. Putnika je bilo 61, tako da je bilo dosta tiskanja. Da ne pominjem da autobus celu noć staje u svakom jebenom selu u Italiji koje se nalazi na autoputu za Milano. Užas potpuni.