I šta se konkretno dobija tako što shvatiš da je ateizam nelogičan, a teizam jedini logičan?
Jedina "prednost" teizma u bilo kom obliku koju ja vidim je što umesto mukotrpno građene želje za civilizacijskim napretkom koja bi jednog dana mogla da ti da opipljiv i konkretan smisao, kroz ko-zna-koliko generacija, dobijaš instant-smisao, smisao koji već postoji, ugrađen u kosmos i unapred osmišljen, te ti daje logički legalnu mogućnost samozavaravanja da svojom smrću ne prestaješ da postojiš, i da si više od puke materije koja traje manje od 100 godina, pre nego što se pretvori u đubrivo. Na taj način se zadovoljava ljudski egoizam koji svi mi posedujemo i nestaje bilo kakav oblik odgovornosti koju imaš u odnosu na budućnost. Drugim rečima, jadan i slab način da se podiđe sopstvenoj slabosti i pobegne od pesimizma konačnosti smrtnosti samostalne jedinke.
A onda čovek kreće da juri svoj rep, kao što se čini da ti to radiš, stalno iznalazeći nove istine kada više ne možeš da pobegneš od očigledne nemogućnosti starih. A džabe ti menjanje dlake ako je ćud uvek ista. Prosto, nakon toliko prosvetljenja koje si imao i religija koje si ispovedao, kako možeš uopšte da veruješ sam sebi još uvek?
Vreme je pravolinijsko, nema čovečanstvo vremena da gubi na kružno kretanje.