Ne znam ni odakle da počnem da komentarišem ovaj post
Prvo, Marduk je oduvek imao mid-tempo i fast tempo pesme, sa izuzetkom Panzer Divisiona. Štaviše, dobar deo albuma im je potpuno formulaičan u tom smislu, spora-brza-spora-brza.
Drugo, problem ovog albuma i jeste nedostatak "preforsirane agresije". Pesme su brze, rifovi dobri itd., ali nema onog osećaja "tenka koji ti prolazi kroz sobu", što bi Grishnackh rekao.
Treće, ono što čini tu monotonost o kojoj svi pričaju (iako meni album nije dosadan bezmalo ni sekunde) jeste što je usvojena donekle Funeral Mist struktura pesama, iz albuma u album je sve manje klasične strofa-refren-strofa-refren kompozicije, drugačije se raspoređuju elementi, bend nema problem da opali intro od skoro minut za pesmu itd. Pre pet godina je bila nezamisliva Marduk pesma od osam minuta.
Četvrto, u tri najbolje pesme si stavio dve koje je velika većina okarakterisala kao ubedljivo najslabije
Sve u svemu, iako sam kvalitet albuma nije na nivou ROM-a, isti taj ROM bio je daleko radikalnija promena u odnosu na Plague Angel nego što je Wormwood u odnosu na ROM, tako da mi ostaje nejasno kako se stvorio odjednom taj negativni momentum prema ovom albumu. Ipak verujem da je kompletna "biće Funeral Mist 2" priča tu imala nemali uticaj, čak dotle da su svi tražili FM elemente u zvuku kad su prvi put slušali album. Čak i da grešim, ostaje prosto neoborivi subjektivni utisak da ću ovo slušati još mesecima.