Kad to pomenu, 2012. sam bio na severu Švedske i Norveške, na svega tri dana, ali na samom početku leta, odnosno za vreme ponoćnog sunca. Taj doživljaj se ne da rečima opisati. Potez Kiruna-Abisko-Narvik je kao druga planeta, ili bar ledeno doba na Zemlji, bez ijedne duše većinu vremena. Sećam se da sam se popeo žičarom na planinu Nuolja oko 23h, našao neku stenu pri vrhu planine i samo seo i posmatrao predeo ispred sebe. Sledeći put kad sam pogledao na sat, bilo je 00:45, a meni se činilo da je prošlo 10 minuta. Nadrealno iskustvo. Tome doprinosi i činjenica da je u podnožju bilo 14 stepeni, a na vrhu 4, iako je bio 1. jul
Slike ne mogu da dočaraju ono što vide ljudske oči, ali taj prizor izgleda otprilike ovako: