Ma sve je ok, nemam ja želju uopšte da te prozivam, evo da budemo konstruktivni za sve one koji tek počinju sa tematikom:
Muzički ton
Muzički ton je zvuk koji ima određenu visinu, jačinu trajanje i boju. Nastaje težnjom napetog elastičnog tela da se vrati u prirodno stanje. Pri tome telo stvara treptaje ili frekvenciju. Ljudsko uho raspoznaje frekventni raspon od 20 do 20000 Hz ( treptaja u sekundi ). Amplituda treptaja kao i masa tela koje vibrira određuju jačinu tona. Pored glavnog tona u sastav tona ulaze i alikvotni tonovi ( harmonici ) koji utiču na boju zvuka
U muzici se upotrebljava uglavnom oko sto tonova različite visine. Svaka visina ima određeno ime. Danas se upotrebljava nemačka notacija ( a, b, c, d, e, f, g, a ).
Tonski Sistem
Niz svih tonova redom od najdubljeg do najvišeg. U njemu se ponavlja sedam tonova razlićite visine ali svaki put u drugoj visini. Ovaj sistem je podeljen na delove koje se zovu Oktave i koje se obeležavaju ovako:
Subkontra oktava
2C 2D 2E 2F 2G 2A 2H
Kontra oktava
1C 1D 1E 1F 1G 1A 1H
Velika oktava
C D E F G A H
Mala oktava
c d e f g a h
Prva oktava
c1 d1 e1 f1 g1 a1 h1
Druga oktava
c2 d2 e2 f2 g2 a2 h2
Treća oktava
c3 d3 e3 f3 g3 a3 h3
Četvrta oktava
c4 d4 e4 f4 g4 a4 h4
Peta oktava
c5 d5 e5 f5 g5 e5 h5
Lestvica
Red tonova koji slede redom muzičkog alfabeta do uključivo početnog imena zove se lestvica ili skala. Skala koja počinje i završava se tonom C zove se osnovna lestvica. Naziva se još i C-dur skala. O njima više reči kasnije.
Stupanj
Svaki pojedini ton u lestvici predstavlja jedan stupanj lestvice koji označava mesto tog tona u lestvici.
Stepen
Razmak između susednih tonova u lestvici. Postoje dve vrste: ceo stepen i polustepen. Stepen se označava sa jednom crticom ( − ) a polustepen sa dve ( = ). Ceo stepen je razmak od dva polustepena. Dele se na hromatske i dijatonske. Hromatski polustepen nastaje jednostrukim povišenjem ili sniženjem istog tona ( C-Cis, D-Des ). Hromatski stepen nastaje dvostrukim povišenjem ili sniženjem istog tona ( C-Cisis, D- Deses ). Dijatonski polustepen nastaje između dva različita ali u alfabetu susedna tona koja približimo na rastojanje od pola stepena ( C-Des). Dijatosnki ceo stepen nastaje iz dva polustepena, hromatskog i dijatonskog.
Predznaci
Znaci koji se stavljaju ispred nota i menjaju njihovu visinu. Najvažniji su # ( sharp ) povisuje notu ta pola stepena ; i b ( flat ) snižava notu za pola stepena. Mogu biti i dvostruke povisilice i snizilice.
Intervali
Rastojanje između bilo koja dva tona u skali ili muzici uopšte se naziva interval. Slede osnovni intervali:
Prima interval između 2 tona istog imena
Sekunda interval između 2 susedna tona
Terca interval između 3 stupnja u skali
Kvarta ------------- 4 stupnja u skali
Kvinta -------------- 5 stupnjeva u skali
Seksta ------------- 6 stupnjeva
Septima ------------- 7 stupnjeva
Oktava -------------- 8 stupnjeva
Ako tonovi intervala zvuče istovremeno nastaje harmnonski interval, koji predstavlja osnovu za formiranje harmonija tj. akorda. Ako tonovi intervala zvuče jedan za drugim nastaje melodijski interval, koji je osnova za formiranje melodije. Dele se po veličini i po vrsti. Složeni intervali su oni dalje od oktave, jer predstavljaju zbir oktave i jos jednog prostog intervala, na primer nona, decima, undecima, duodecima, tercdecima, kvartdecima, kvintdecima itd. Nona = Oktava + Sekunda, Decima = Oktava + terca itd..
Ovo su intervali koji se nalaze između osnovnih tonova. Ali ako ispred note takvog dodamo predznak, neće se promeniti njegova veličina ali hoće vrsta. Po vrsti intervali se dele na čiste, velike, male, umanjene i prekomerne. Naziz čisti za vrstu intervala u vezi je sa akustičkom čistoćom zvučnog odnosa, koja je u temperovanom sistemu najsavršenija kod oktave, a donekle i kod kvinte. Prema tome i obrtaji ovih intervala, prima i kvarta predstavljaju čiste intervale. Naziv veliki i mali za tercu i njen obrtaj, sekstu, kao i za sekundu i septimu, objašnjava se količinom stepena koju sadrže ti intervali ( na primer velika terca sadrži razmak od četiri polustepena, dok mala sadrži razmak od tri polustepena ). Vrste umanjeni i prekomerni razlike u veličini u odnosu na velike i male intervale. Čisti intervali se nalaze u durskoj lestvici između I stupnja i I, IV, V, VIII. Veliki intervali se nalaze u durskoj lestvici između I stupnja i II, III, VI, VII.
Dalje o lestvicama
Lestvice se dele na hromatske i dijatonske. U dijatonskim se nalaze dijatonski celi stepeni i dijatonski polustepeni. U C-dur lestvici polustepeni se nalaze između III-IV i VII-VIII stupnja (e-f i h-c). Između ostalih tonova se nalaze celi stepeni. C-dur lestvicu možemo podeliti na dva jednaka dela (od I-IV i od V-VIII stupnja). Svaki taj deo zovemo tetrakord. Prvi i drugi tetrakord imaju isti raspored stepena i polustepena:
c – d – e = f – g – a – h = c
Prvi i poslednji ton lestvice imaju ista imena ali pripadaju različitim oktavama. Dijatonske lestvice predstavljaju najvažniju grupu lestvica. One se najvise i koriste u konvencionalnoj muzici dok je hromatska harmonija uglavnom džezerska. Dijatonske se dele na:
1. Durske
2. Molske
3. Starocrkvene ( modusi )
Svaka dijatonska durska lestvica ima ovakav raspored polustepena:
ceo ceo pola ceo ceo ceo pola
I - 1/1 - II - 1/1 - III - 1/2 - IV - 1/1 - V - 1/1 - VI - 1/1 - VII - 1/2 –VII
Građenje Lestvica
Ako podelimo ovaj raspored na dva jednaka dela dobićemo dva tetrakorda sa istim rasporedom stepena i polustepena (na primer Cdur skala).
c – d – e = f – g – a – h = c
Ako počnemo skalu od bilo kog drugog tona osim C moramo primeniti povisilice ili snizilice da bih raspored u tetrakordima bio jednak. U formiranju lestvica primenjujemo znake postupno, izvesnim utvrđenim redom, od jednog do sedam, sve dok ne povisimo ili snizimo sve osnovne tonove.
Na primer da bismo dobili dursku lestvicu sa jednom povisilicom, uzećemo drugi tetrakord Cdur skale kao prvi tetrakord nove skale. Ali onda ćce raspored stepena i polustepena biti:
g – a – h = c – d – e = f – g
Da bismo stvorili pravilan raspored polustepena u gornjem tetrakordu povisićemo VII stepen za pola stepena i dobiti Fis. Sada imamo pravilnu dursku lestvicu ( Gdur ) sa jednom povisilicom ( Fis ):
g – a – h = c – d – e – fis = g
Ovo pravilo važi i nadalje pa tako od V stupnja Gdur skale gradimo Ddur i povisujemo VII stupanj u Cis itd.
Kao što smo durske skale sa povisilicama nizali od V stupnja prethodne skale, tako ćemo one sa snizilicama nizati od IV stupnja prethodne skale. Na primer, ako krenemo ponovo od Cdur lestvice:
c – d – e = f – g – a – h = c
Sada idemo unazad, i prvi tetrakord Cdur skale nam je drugi tetrakord nove skale:
f – g – a – h = c – d – e = f
Sada ćemo morati da snizimo IV stupanj h u hes da bismo dobili novu dursku lestvicu:
f – g – a = hes – c – d – e = f
Po istom principu ćemo odatle izgraditi i sve preostale durske skale sa snizilicama čime ćemo kompletirati sve durske skale.
Kvintni i kvartni krug
U nizanju durskih skala smo one sa povisilicama uvek nizali od V stupnja prethodne skale, dok smo one sa snizilicama uvek nizali od IV stupnja prethodne. Kako znamo da interval između I i V stupnja jeste kvinta, a interval između I i IV stupnja kvarta, onda otuda i nazivi za kvintni i kvartni krug. Lestvice se nižu po kvintnom i kvartom nizu
( teorijski u beskonačnost ) pa je ovaj niz nazvan krug.
Dijatnoske molske lestvice
Svaka durska skala ima svoju paralelnu molsku. Molska skala nastaje ako od VI stupnja durske skale nižemo novu skalu, sastavljenu od istih tonova te durske skale. Na primer uzmimo C dur lestvicu i napravimo od njenog VI stupnja paralelnu molsku:
a – h = c – d – e = f – g – a
Ova skala je nastala od VI stupnja Cdur skale ( nota a ) i sada ima kao I stupanj notu a. Zbog toga se zove a mol skala. Paralelna molska skala uvek zadržava isti raspored polustepena kao i durska od koje nastaje. Zadržava i sve predznake koje durska skala ima.
Primetićemo i da raspored tetrakorda ovde više nije isti. Ova skala se još naziva i prirodni mol.
Starocrkvene skale (MODUSI)
Modusi su lestvice koje su se upotrebljavale u srednjem veku, još pre savremenog sistema durskih i molskih lestvica. Njihova imena vode poreklo od starogrčkih imena. U odnosu na savremeni sistem durskih skala, modusi se nižu na pojedinim stupnjevima durske skale, bez ikakvih promena lestvičnih tonova. Tako na primer jonski modus nastaje ako nižemo dursku lestvicu od I stupnja, dorski modus nastaje ako nižemo lestvicu od II stupnja itd. Modusa ima ukupno sedam ( za svaki stupanj durske skale po jedan )
Na primer slede modusi izvedeni iz Cdur lestvice:
Kao što se vidi na Cdur modusima, modusi se razlikuju od savremeneih tonskih rodova ( durskih i molskih ), po svome raznovrsnom položaju polustepena, koji je u svakom modusu drugačiji. Jedino jonski i eolski modus imaju odgovaraju sasvim durskoj i molskoj skali (kao što se vidi eolski modus se niže od VI stupnja, a kako se i paralelna molska skala niže od tona a, to je u stvari ista skala ). Ostali modusi imaju posebne karakteristike po kojima se razlikuju od durskih i molskih rodova. Te karakteristike su sledeće:
Prizvuk modusa predstavlja kojem je rodu bliži, molskom ili durskom. U tom slučaju karakteristike predstavljaju razlike u odnosu na dursku ili molsku skalu. Umanjeni prizvuk gradi malo složeniju skalu od durskih i molskih rodova. Njena glavna karakteristika je snižena kvinta, koja se razlikuje i od dura i od mola. U gornjem primeru izveli smo niz modusa iz Cdur skale, dakle bez upotreba predznaka, ali isto tako možemo da ozvedemo moduse iz bilo koje druge durske skale, naravno zadržavajući njene predznake i tonove.
Pentatonska skala
Predstavlja najstariju melodijsku osnovu, uglavnom zastupljena u modernoj bluz i rok muzici, kao u u mnogim najstarijim poznatim melodijama drevnih naroda sa dalekog Istoka, Evrope, Afrike i Amerike.
Sastoji se od pet tonova, bez polustepena. Najvažnije varijante pentatonskih lestvica su durske i molske. Grade se na osnovu durskih i molskih skala sa izuzetkom IV i VII stupnja u durskim skalama i II i VI u molskim.
Akord
Akord je istovremeno zvučanje najmanje tri tona različite visine. Svaki akord ima osnovni ton. Osnovni akordi su kvintakord (trozvuk), septakord (četvorozvuk), nonakord (petozvuk), undecimakord (šestozvuk), i tercdecimakord (sedmozvuk). Svi osnovni akordi su sastavljeni od nizova samih terca.
Kvintakord je akord sastavljen od tri tona. Sastoji se od 1. Osnovnog tona 2. Njegove terce i 3. Njegove kvinte. Sa obzirom na različite vrste ovih intervala , kvintakord može biti 1. Veliki ( durski ) 2. Mali ( molski ) 3. Umanjeni i 4. Prekomerni.
Lestvični kvintakordi
Na svakom od sedam stupnjeva bilo koje durske ili molske skale, možemo sastaviti kvintakord od tonova koje nalazimo u toj lestvici.
U durskoj lestvici se na njenim stupnjevima nalaze sledeći kvintakordi:
Na primer na tonovima Cdur skale možemo izgraditi sledeću harmonsku progresiju:
Ovde možemo videti i modus koji odgovara određenom kvintakordu, tj iz kog se modusa kvintakord gradi. Možemo da primetimo da je na ovom stepenu akorda (samo tri tona) još uvek nejasno o kom se modusu radi pošto se svi ovi kvintakordi grade i iz durskih i moslih lestvica. Ali ako ubacimo još i sedmi stupanj i napravimo seriju septakorda od durske skale harmonija se usložnjava i počinju se pojavljivati tonovi iz modusa. Sledi pregled septakorda ( kvintakord + VII stupanj )
Ovde vidimo kakva harmonska progresija prati Cdur skalu ako ubacimo septimu svakog modusa pojedinačno, kkoja je obeležena crvenom bojom. Akordi su uglavnom ostali isti kao što bi bili i da ih nismo gradili iz modusa, već iz durskih i molskih skala. Razlika je u miksolidijskom modusu koji kao što znamo ima sniženu septimu, pa se onda dobija G7 akord koji je najviše upotrebaljavan u bluzu. Od hdim (h diminished) kvintakorda sada postaje Hx, koji se dosta upotrebaljava u džez harmoniji. Ostali septakordi spadaju u klasične septakorde upotrebljavane u svim vrstama muzike, zavisi gde koji.
Arpeđo
Arpeđo je u stvari isto što i akord, samo što, za razliku od akorda, tonovi ne zvuče svi u isto vreme, već jedan za drugim. Može se za arpeđo reći i da je arpeđovani akord. On se gradi isto kao i akordi. Na primer ako nam treba Cdur arpeđo, uzećemo I, III i V stupanj Cdur lestvice i odsvirati ih jedan za drugim ( C, E , G ) i time smo dobili Cdur arpeđo odnosno arpeđovani Cdur kvintakord. Isto važi i za septakorde, nonakorde i sve ostale akorde, prvo saznamo koje note čine akord i odsviramo ga arpeđovano, pri čemu arpeđo dobija isti naziv kao njegov akord.
Još jedna bitna stvar. Svi profesionalni muzičari bi trebalo da znaju note i teoriju bez obzira da li su pohađali škole ili ne. To je temelj na kome se sve zasniva. A priče da je dovoljno da čovek ima puno talenta i da može da bude dobar muzičar su potpuno neosnovane i neistinite. Rad i disciplina su najvažniji od svega, a u školi se upravo to izučava. U školi mora da se uči i da se radi da bi se postigao uspeh i to je ono što je dobro. A to šta uče u školi je naravno na dalekom drugom mestu. Mogu samo da citiram iz neke knjige za gitaru:"I have never heard of a true guitar player or guitar hero who didn*t eat guitar, drink guitar and sleep guitar". Isto važi i za ostale instrumente molim lepo.