ma sve ok, nego, hteo sam baš pre neki dan da napišem revisited utiske, kad sam po ko zna koji put preslušao 7th son:
dakle, to je moj prvi album, tačnije prva kaseta koju sam sam u životu kupio, u nsu, u jugotonovoj prodavnici 1988. neko mi je neposredno posle toga maznuo omot, pa sam kupio još jednu i imam je i dan danas.
taj album sam preslušao hiljade i hiljade puta i kad sam ga pre neki dan pustio (ovaj put na cdu, kog sam pazario u pešti 1997, kanda) magija se vratila i svaki put je tu, kad god da ga slušam. to verovatno ima veze sa flešbekom iz klinačkih dana, prosto me vrati u to vreme i svaka pesma je apsolutni kult, magija, bog bogova.
mislim da se ništa ne može porediti s tim, bar u mom slučaju (sličan osećaj mogu da izazovu samo poneki rush, fates, i dream momenti) genijalni uvod u moonchild, twin gitar lead u infinite dreams, can i play tekst (ustvari tekstovi celog albuma), pa ona tema u the evil pre sola, apsolutni ultra kult naslovne pesme, onaj srednji deo i instrumentalni kraj, pa one akustare na kraju prophecy i klepet bassa o pragove u clairvoyant i sve na kraju začinjeno sa the moon is red and bleeding...
taj album uvek slušam ceo i siguran sam da mi neće dosaditi dok sam živ.