Ulica je mokra zidovi zgrada sa strana vlazni.
Padala je kisa, ljudi jos uvek nisu otisli na posao.
Veoma je rano cini mi se oko 5 ujutru.
Na starom terenu za kosarku nema nikog.
Blatnjavi tragovi na tabli za basket su se slivali na mokri beton.
Borove iglice su me bockale jer sam sedeo na zemlji.
Par metara od mene spavao je neki dzukac.
Ljudi su polako poceli da izlaze iz zgrada.
Prvo je izasao debeli komsija i uzurbanim korakom krenuo prema drakstoru.
Zatim su prosla neka plava kola i svojom bukom pokvarila lep spoj ciste tisine i jedinstvenosti.
Dzukac se probudio, sapama je cistio lice i umorno se protezao...
Zatim je pogledavsi u mene zevnuo sto je prouzrokovalo moje zevanje...
Zamirisao je svez hleb. To je bio kombi koji nosi hleb po celom kraju...
Umorno sam krenuo prema mojoj zgradi, bila je hladna i mracna nisam hteo da palim svetlo sam sam se uvukao u svoju sobu...