Mislim da sam jednom napisala nesto slicno na ovoj temi, ali nije na odmet da ponovim.
Sta ovde vidim? Gomilu pametnjakovica, koji se hvataju za svaku rec neistomisljenika, tako bezocno i grcevito, kao da im je zivot u pitanju…Vera se ne "tuvi" nikome u glavu - ona se trazi u srcu i uvek nadje put, do onoga ko je trazi. Pravoslavna sam Hriscanka rodjenjem. I to je moja stvar. Nikoga ne zelim da opterecujem time, jos manje "argumentovano" objasnjavam zasto sam to sto jesam. Moje srce, koje me je uvek vodilo (cesto na ustrb racionalnosti) kaze da to jesam, jer iznad svega stavljam ljubav, veru i nadu. Ljubav prema onima koji me vole, ali i prema neistomisljenicima, otvorenim ili prikrivenim neprijateljima, onima koji su me povredili i sl. Znaci bliznjima. Meni vera pomaze. Da shvatim koliko sam "mala" da razumem stvari koje mi se desavaju i da ih, bilo lepe ili ruzne, prepisem Bozijoj volji. Jer, koliko god se trudio, (licno uvek dajem svoj maksimum), covek ne moze da sve uradi po planu i zeljama. Neko ce ovakav stav nazvati odbrambenim mehanizmom. Pa sta? I upravo ovo sto pisem je moje vidjenje kako bi tema o Pravoslavlju trebala da izgleda. Da ljudi koji jesu Pravoslavci, razmene svoj dozivljaj vere, dodatno se edukuju, dobiju odgovor na neka svoja pitanja i nadju mir, a ne mrznju, koja isijava iz skoro svakog posta. Muka mi je bila dok sam citala. Aman, otvorite vise posebnu temu za spam i pljuvanje verskih neistomisljenika …