Prvo-ne treba izjednacavati postupke ljudi u crkvi sa hriscanskim ucenjem. I sam Hristos je u bibliji bio veoma kritican prema crkvi i svestenstvu. Veliki Inkvizitor Dostojevskog je sve rekao,1000 puta surovije i istinitije od bilo kog drugog ko napada crkvu.
Drugo-ovo za molitvu. Tu se slazem. Molitva je stvar srca, odlazak u crkvu je stvar srca. Mi pred veronauku citamo 5 molitava sto je cisto izivaljavanje jel se svelo samo na formalnost. Sto se tice spasenja-post i molitva jesu poterbni, ali nece se spasti svako ko posti,ide u crkvu i sl. To bi se opet sve svelo na proceduru. U Bibliji se pominje 9 ili10 blazenstava(a oni koji su blazeni bice spaseni) koja nemaju nikakve veze sa molitvama, postom, i sl. vec sa crtama licnosti. Tako da je vera stvar srca i kraj. Jasta treba se truditi moliti, postiti ali sve to mora biti iskreno i zato sto tako osecas a ne zato sto tako mora. Volter je to lepo izneo na pocetku svoje "Rasprave o toleranciji". Ende
Profesoru reci da je kreten...