Potpisujem ovo što je Lou napisao.
Album definitivno pati od loših aranžmana. Nije njima strano da iz najvećeg prženja ulaze u mirne vode, ali ovo je tako nekako očigledno isforsirano po principu " Sad treba da upadne onaj atmosferični dio, kako ćemo? - "Ma lako, samo napravi pauzu 3-4 sekunde, pa onda upadni sa pickingom koji nema baš veze sa prošlim dijelom, A ONDA OPET GRUNI!"
Već poslije Slither mi koncentracija opada.
Ono što moram da priznam je da mi je Folklore jedna od boljih stvari što sam čuo u zadnje vrijeme i definitivno hajlajt albuma.
Volim Prog Rock, moji omiljeni bendovi rijetko kad izbace sličan album 2 puta zaredom, tako da uopšte nemam zamjerki na to što su se odlučili na ovako nešto, ali jedna stvar kroz bilo koji period benda, bilo da sviraju Pop na jednom a Death na drugom albumu, mora da bude konstanta - a to je energija/emocija/ono što te ćera da igraš/benguješ/ili samo slušaš i preznojavaš se. Naravno, ukoliko govorimo o dobrom albumu.
To je ono što fali ovđe, upravo zbog tih kupus-aranžmana, kad se taman naložim na jedan dio i onda upadne neka laganica niotkuda. Taman se adaptiram na nju i pomislim da to može da prođe, stiže nova promjena ili kraj pjesme.
Album ima genijalnih momenata (čak 90% dionica gledano zasebno su vrhunske), koji su, nažalost, loše uklopljeni i to ga jebe.