Druga godina fakulteta,kolokvijum,na ulasku u salu mene u'vati sracka kao nikad u zivotu.Trk do WC,prva kabina zauzeta,vec osjecam da mi popustaju guzni mišići (da,imam miševe u guzi),ulazim u drugu,jedva uspijevam da skinem gace i BAAAAAAAAAAAM,pa onda opet jos jedan kraci,ali podjednako glasan.Strah me da se okrenem i pogledam do tog trenutka bijele plocice iza mene,olaksanje strasno. Krenem rukom za toalet papir,nema ga. Sto sad? Pazeci da drzim guzove rasirene,nekako uspijem da skinem farmerke i boxericama da se ocistim.Tek tada primijetim toalet papir na vodokotlicu. Bacim boxerice u onaj čučavac i izadjem,a iz kabine pored izlazi koleginica (koja je ,zar ste sumnjali,vrh riba). Ja brzinom svjetlosti se nadjem u sali dje se polaze,kad ulazi ona poslije minut i sijeda iza mene.
Polozio sam kolokvijum.