Feeling je 95%. Ali one 5% čine te tehničke zanimljivosti da je neko kroz nekonvencionalne ili uvrnute ideje došao do toga maksimuma. Jer je zanimljivije, moćnije, pamtljivije i šta sve ne.
Napravi paralelu sa filmovima/ knjigama, zar nije zanimljivije kad ti nije sve "in your face" ma koliko dobar osjećaj bio, ako sve to imaš kroz nesvakidašnju formu, tj.ako je krajnji rezultat isti. Memento ne bi bio ni upola tako moćan film da nije rađen na takav način, već da je priča bila linearna.
Na kraju krajeva, treba cijeniti to što se neko zapravo pomučio da ta 4 takta osmisli u poliritmiji, napravio jebenu simfoniju zvukova koju čuješ u pozadini, dok drugi izdrka tri akorda u 4/4 (ili 32/32) i banjaža.
Ja kao neko ko 80% sluša prog cijenim super svirku, ali ako je samo rađeno radi tehničkog izdrkavanja, neću se oduševiti. Ideš u krajnost, kao i uvijek, kad se potegnu ovakve priče.