Jump to content

Megadeth


Earendil

  

89 members have voted

You do not have permission to vote in this poll, or see the poll results. Please sign in or register to vote in this poll.

Recommended Posts

Prosek. Endgame je strava pesma. Pored nje mi se dopadaju i 44 minutes, The Right to go insane i How the story ends. Ostatak je tako prazan i beživotan, ali ko zna, možda mi legne nakon ponovljenih slušanja. BTW, ultimate dissapointment je Dialectic chaos - očekivao sam jake rifove i bogate harmonije, a dobio gomilu nabacanih solaža...

 

Vrteću još...

 

Megadeth su uložili dvije godine u snimanje albuma kojeg si ti preslušao jednom, na brzinu, uništio čaroliju kupnje originalnog albuma i uživanja u svakom riffu i solaži.

 

Problem je što je to sada jedan najobičniji "mp3" file kojeg ćeš baciti u zapećak skupa s gomilom istih.

 

 

Naravno da ti je album "beživotan", od kada to mp3 file, jedan u nizu s ostalim stotinama, ima život.

 

Dakle, ti više ne trebaš čekati 15.09. i službeni izlazak albuma. Svoj si sud već donio i obznanio urbi et orbi.

 

 

Ovo se ne odnosi na tebe osobno, bez uvrede, već je samo dokaz mrtvila današnje glazbe. Izvođači u snimanje i objavu albuma ulože puno i sami sebe, a nama je dovoljno par trenutaka da ga skinemo, damo svoj sud i unaprijed ga proglasimo beživotnim.

 

Zašto? Pa zato jer nemamo vremena više ni za što. Čak niti poslušati jedan album od 45 minuta, u miru i u tišini i pokušati apsorbirati svaki stih, bridge, riff i chorus i vokalne aranžmane i interpretaciju i onda dati svoj sud kako treba.

 

 

Ali rekoh, to se odnosi na sve nas, nije upereno tebi izravno.

Edited by Pavao
  • Upvote 2
Link to comment
Share on other sites

Ne verujem da bi mi se sud mnogo razlikovao i da sam pazario album u Mamutu za par nedelja. :da: System has failed sam kupio 2007. posle meseci i meseci radovanja dok nisam skupio keš (tada nisam imao dobar net da skinem album), i svejedno mi je na prvo slušanje delovao beživotan. Vreme je promenilo stvari, sada mi je to strava album. Videćemo šta će biti sa Endgame-om kasnije, as I said...

Link to comment
Share on other sites

Thanks!

 

@ Pavao - ima logike u tome sto pises, ali licno mislim da nije stvar u mp3u ili tome na koji nacin ce ko preslusati album, vec u tome da su albumi danas generalno sve vise i vise obicno SRANJE, a sve manje muzika koja inspirise.

 

Evo konkretnog primera - Steel Panther - Feel The Steel. Album zvanicno jos nije izasao, dakle samo mp3 je u opticaju, a pesme su toliko jake da vec nakon par slusanja bez problema sam mogao reci da je to album godine. Isto vazi i za svojevremeno Orphaned Land - Mabool, Sieges Even - Art of Navigating by the Stars itd. itd.

 

Jednostavno je metal scena danas pretrpana, od velikana poput Megadetha, Iron Maiden, Metallice, Queensryche, ocekuje se previse, a ti bendovi su jednostavno snimili svoje najbolje albume, i poprilicno sam siguran da vise nikada nece ni prici kvalitetu Somewhere in Time, Rust in Peace, Operation Mindcrime, ili Ride the Lightning.

 

Hiper produkcija je ta koja unistava, neinventivnost i bezidejnost bendova, presviravanje davno odsviranog, i sl. a ne nacin preslusavanja albuma.

 

Oduzih, ali nesto sam pun inspiracije bio :meshuggah:

Edited by Apeiron
Link to comment
Share on other sites

 

 

Naravno da ti je album "beživotan", od kada to mp3 file, jedan u nizu s ostalim stotinama, ima život.

 

Dakle, ti više ne trebaš čekati 15.09. i službeni izlazak albuma. Svoj si sud već donio i obznanio urbi et orbi.

 

 

Zašto? Pa zato jer nemamo vremena više ni za što. Čak niti poslušati jedan album od 45 minuta, u miru i u tišini i pokušati apsorbirati svaki stih, bridge, riff i chorus i vokalne aranžmane i interpretaciju i onda dati svoj sud kako treba.

 

 

 

Pa zar ne bismo mogli da kupimo original, ne svidi nam se, proglasimo ga beživotnim i stavimo ga u zapećak? Šta sad, originale koje dodirnemo moramo da volimo?

Muzika se menja, industrijski, nosači zvuka gube trku sa deficitom vremena i para, sa internetom, ne vredi, mp3 je jači i to mnogo.

Ja imam oko 100 originala, cd-ovi, uglavnom thrash iz 80-tih, ali nisam nimalo gadljiv na rapidshare. Princip je, šta mi se jako svidi, uzmem cd, ali opet, retko ih i puštam, više vrtim mp3...

Album je odličan, dovoljno agresivan u odnosu na Megadeth iz 90-tih, uopšte, ovaj današnji Megadeth je bolji od svih Megadeth-a iz prethodnih desetak godina, možda i najbolji nakon Rust in Peace vremena... gledao sam na youtube snimak iz San Dijega mislim, pfff, zvuči kao playback uživo, stvarno neverovatno...

Link to comment
Share on other sites

Nista posebno.Nisam ni ocekivao da ce me oduseviti posle one 4 preslusane.Poslednja pesma The Right to go Insane mi je jedino malo iznad proseka(bolja mi je od onih koje su procurele ranije) i ima melodicne prelaze i...Head crusher(verovatno samo zato sto sam je prvu cuo) i to je to. :frown:

Link to comment
Share on other sites

Preterano dosadan album. Od Megadeth-a više i ne očekujem ništa originalno, u stvari, nisam očekivao da će uopšte više izdavati albume, ali Mustaine očigledno nikada nije čuo za sintagmu "dostojanstveeno povlačenje sa scene".

Link to comment
Share on other sites

Hiper produkcija je ta koja unistava, neinventivnost i bezidejnost bendova, presviravanje davno odsviranog, i sl. a ne nacin preslusavanja albuma.

Слажем се.

На прво слушање ми се чини да нема ни један упечатљив риф на албуму. 44 Minutes и 1,320 нису лоше, може проћи и The Right to Go Insane, Head Crusher, How the Story Ends (али све су некако просјечне). The Hardest Part of Letting Go...Sealed With a Kiss je страва и ужас... У сваком случају рециклирано, пренабуџено (дигиталном продукцијом и немаштовитим солажама) и далеко испод мојих очекивања која сам нажалост изградио читајући онај Мастејнов интервју. Наравно слушаћу албум ових дана па можда мало промијеним мишљење али то је то отприлике.

Link to comment
Share on other sites

Kao veliki štovatelj Megadeth-a i ljubitelj njihove glazbe, dapače, već su mi punih 17 godina najdraži metal band ever i forever, u kratkim crtama, nakon 5 preslušavanja njihovog novog albuma, uključujući i jutros nekoliko pjesama na iPodu u tramvaju na putu do posla, mogu reći da sam iznimno zadovoljan novim albumom i meni je odličan.

 

Dave je snimio naprosto čisti metal album, bez prenemaganja i besmislenih dijelova (poput drugog dijela United abomination-a, izuzev "Burnt ice" koju obožavam").

 

Dave je svoju glazbu u principu stvarao u dva smjera; s jedne strane u svojoj karijeri je snimio ogroman broj pjesama s vrlo upečatljivim njegovim autorskim umijećem (poput Use the man, Trust, The secret place, Foreclosure of a dream, Countdown to extinction, Angry again, Wanderlust, I´ll be there, Tears in a vial, Diadems i mnoge druge), dok je s druge strane radio beskompromisne i žestoke i fantastične metal stvari koje se baziraju na brzim i sjajnim riffovima.

 

Ovaj album zbog svoje žestine, za mene, zahtjeva ipka malo detaljnije preslušavanje da bi se uočio Daveo-v smisao za melodiju. Album je žestok i na tomu se bazira, ali mene je u načelu oduševio na samom početku preslušavanja.

 

Vrhunske su mi pjesme i ultimativni "hitovi" The hardest part of letting go..., The right to go insane, How the story ends, 1,320, Bodies, Head chrusher...

 

Posljednji njihovi albumi imali su određeni broj stvari i meni pomalo napornih, ali čak i općeprihvaćeni poput "Countdown to extinction" ima stvari totalno besmislenih poput Psychotron ili Sweating bullets, ali novi album je općenito kvalitativno dosta ujednačen. Ne postoji niti jedna stvar koja mi je posebno loša ili naporna.

 

To ne znači da album smatram remek djelom, ali mogu reći da mi je kao pravi metal album zaista odličan. Neke me pjesme grozničavo tjeraju da ih slušam non-stop, ali sve to skupa zahtjeva još podrobnije preslušavanje da bi se dao pravi sud.

Za sada-album ima apsolutno prolaznu ocjenu, naprosto uživam u njemu.

Edited by Pavao
  • Upvote 1
Link to comment
Share on other sites

Posljednji njihovi albumi imali su određeni broj stvari i meni pomalo napornih, ali čak i općeprihvaćeni poput "Countdown to extinction" ima stvari totalno besmislenih poput Psychotron ili Sweating bullets, ali novi album je općenito kvalitativno dosta ujednačen. Ne postoji niti jedna stvar koja mi je posebno loša ili naporna.

 

To ne znači da album smatram remek djelom, ali mogu reći da mi je kao pravi metal album zaista odličan. Neke me pjesme grozničavo tjeraju da ih slušam non-stop, ali sve to skupa zahtjeva još podrobnije preslušavanje da bi se dao pravi sud.

 

Mozda su tebi besmislene te dvije stvari,meni su super. 

 

 

Slazem se sa tobom da je album ujednacen. Nijedna pjesma ne štrči,album jeste zestok,puno solaza,"in your face" pjesama...Ono sto se i oceklivalo od Megadetha. Ono cemu bih ja nasao zamjerku je sto nijesam nasao nijedan dio na albumu koji me je oduvao. Najblize tome bi bio onaj melodicni dio na Bodies,par djelova na 44 minutes i How The Story Ends.

 

Preslusao sam samo 2 puta,a pomenute pjesme i po 4-5,tako da jos je to onaj prvi utisak. Vrijeme ce pokazati da li ce se poboljsati ili pogorsati.

 

Za sad, sve sto mogu reci je da cu mu pruziti sansu,jer mislim da zasluzuje.

 

 

 

edit:Ipak štrči..The Hardest Part Of Letting Go. I to ne na dobar nacin.

 

 

Edited by Poor Twisted Me
  • Upvote 1
Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...