Jump to content

Recommended Posts

  • Replies 106
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Posted (edited)

Gde sta, kakvi vampiri icon_biggrin.gif

 

meni je dosadno wallbash.gif

Nemoj da ti je dosadno, druze mogao si

za to vrijeme da iskomentarises po koju

pijesmu, aj'de znam da moze! icon_biggrin.gif

 

*Ja imam svoje idole.... wub.gif

Edited by Hellenoranotos
Posted
Crvena lokva krvi

pruza se preda mnom

pred mojim likom

moje pomalo pohotne oci zele je

izjedaju je samim pogledom

no opet

jos je tu

klizi po tlu

gmize kao zmija

i dok je gledam tako

zamisljam kako tece niz moje grlo

slijeva se

osjecam svaku njezinu cesticu u sebi

no ona je jos uvijek tu

stoji i kao da se pokusavam ogledati u njoj

no ne uspijeva mi

jer ona nije kao voda

ona je pice bogova

nadzemaljski sut koji te dize u visinu

a zatim te naglo pusta da padas

i padas

i tones

sve dok se ponovno ne susretnes s njom

dok ti ponovno ne podari sebe

svoju moc

da ti pruzi jos vece zadovoljstvo

po koje ces se uvijek vracati trazeci jos

 

 

-//-

 

 

Modre vene proziru se

kroz moju blijedo-porculansku kozu

i kao da me dozivaju

da vidim sto se nalazi u njima

ja posezem za nozem

i lagano prolazim njime preko moje vec uzavrele vene

i preko nje povlacim crtu

crtu izmedju zivota i smrti

crtu izmedju sna i jave

i tako obiljezavam jedan pocetak kraja

jedan put u beskraj iz kojeg se nije moguce vratiti

niti to zelim

napuknuce koze ocituje se kroz krv

tamnocrvenu gotovo crnu

i natapa jastuke moga kreveta

plahte mojih snova

koje su tako nevino bijele

i ono blista na punoj mjesecini

obavijeno mojom krvlju

slap krvi tece i tece

a nema brane da ga zaustavi

u njemu se moze ogledati svaka moja isplakana suza

svaka kap moje tuge

sva moja bol

a to boli vise od icega

vise od bilo kakvih prerezanih vena

koje se utapaju u mojim ocima

moj pogled kao da guta svaki tren jos preostalog mi zivota

i pamtim svaki i najmanji pokret

i dok tako u nekom ugodnom cudu stojim na krevetu

razrezanih vena sa nozem u ruci

ja gubim snagu za zivot

i dok moje kapke obavija tama i

konacan put u beskraj

sa mog lica se kotrlja i posljednja suza

 

 

-//-

 

 

Krvave suze

klize niz moje lice

tako blijedo kao snijeg

u svakoj njenoj kapi

vidi se tuga i odraz tvog lica

i kao da zelim pitati zasto

otkud sva ta bol

ali ja samo sutim

jer ono sto stoji ispred tebe

jedna snuzdena djevojcica

krvavih suza

to govori sve

vise od bilo kakvih djela

vise od bilo kakve rijeci

ne

nemoj mi brisati moje krvave suze

nemoj ni pokusavati

jer one su jedino sto imam

a i ne zelim da zaprljas ruke mojim grijesima

mojom krvlju

radije me ostavi u hladnoci tamne sobe

sa slomljenim srcem

i mojim krvavim suzama

 

 

-//-

 

 

Uzimas noc

rezes me

rezes moju kozu

povrsinu mene same

no to ne boli toliko

koliko sama spoznaja

da ides sve dublje i dublje

teces mojim venama sve brze

djelujes sve brze i

ja te ne mogu zaustaviti

u njima stvaras razdor

jer ti si kao zlatni sut

onaj posljednji od kojeg se umire

dolazis do moga srca

i bezosjecajno ga cupas van

a bol koju osjecam prevelika je

u vlastitom tijelu se osjecam

kao beskucnik

kao izbjeglica

kao da sam protjerana iz raja

zivot vise nema smisla

sve je samo iluzija

a u to vise ne zelim vjerovati

rupe bez dna preduboke su

a sretnih trenutaka vise nemam

 

 

-//-

 

 

Gubim se

u dubini zla

u ponoru ocaja

gubim kontakt

sa vanjskim svijetom

sa samom sobom

hladno mi je

hladno u venama

hladno u grudima

nemir samoca i bol

izjedaju me

obuzimaju me neke podsvjesne zelje

strasti

zelje za necim drugacijim

gotovo zivotinjskim

a to je drugacije od mene same

podsvjesno sam druga osoba

izgubljena i tuzna

uplakana djevojcica

koja to prikriva svojim maskama

maskom jedne sretne

vec odrasle djevojke koja ne zna za poraz ni za bol

moja prava osoba

moje pravo lice

pravo ja

zeli izaci van

na povrsinu

u stvaran svijet

no ja joj to ne dopustam

jer sam zapravo jedno okorjelo bice

koje luta u noci

u beskraj

bojeci se zivota

bojeci se smrti

bojeci se sebe

pusti me da padam

pusti me da zivim u iluziji jos jednog krvavog dana

pusti me da umrem

Procitala sam par tvojih postova i mogu ti reci da mi se svidjaju. Pijesme su ti bas cool. No, moram i reci da je ok biti pesimistican, uostalom mnogi su to u danasnje vrijeme pa cak to mogu reci i za sebe, ali moras paziti da te pesimizam ne odvede u depresiju ili u neku psihi bolest. To onda stvarno nebi bilo u redu. Mislim sto se tice pesimizma mogu reci da je to za mene cist filozofsko pitanje naime da li je osoba pesimist ili jednostavno realist. Ja naprimjer volim biti radije pesimist pa se poneki put ugodno iznenediti nego da budem optimist pa se cesto razocarati. Pozdrav. biggrin.gifbiggrin.gif

  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...