Jump to content

Paradise Lost


Recommended Posts

Slazem se sa Grobom, meni je tesko da izdvojim album ponaosob jer neki su mi bili prijemciviji ranije a drugi kasnije sa godinama. Primer prvo sam ih otkrila sa One second albumom, i naravno pesmom Say just words i to u KST-u kao 16-godisnjakinja :haha: preslusah album bio mi je ok tada, ali sam preslusala u tom momentu ranije radove kao sto su Icon, Gothic, Shades of God, Draconian i ti albumi su mi i dan danas ostali i obelezili taj period prvog upoznavanja sa bendom, sa One second krenuli su u pravcu drugacijeg zvuka sto mi je tada u tom momentu bilo njah :haha: Znaci ja sam u startu krenula sa albumom (One second) koji mi nije legao na prvo slusanje samo mi je bio simpa ali sam kopala dalje nisam htela da odustanem od benda, da bih se posle nekog vremena opet vratila bendu tacnije radovima sa ploce One second i posle nje Host...

Svaki je zanimljiv na svoj nacin i nije gubljenje vremena ;)

Sustinski je poznavati dobre bendove, cak i sa promenom zvuka u nekom momentu se desi da covek klikne sa muzikom koju ranije nije slusao a da toga ne bude ni svestan, zato se ja plasim da brisem gomilu muzike na kompu.

Link to comment
Share on other sites

Sustinski je poznavati dobre bendove, cak i sa promenom zvuka u nekom momentu se desi da covek klikne sa muzikom koju ranije nije slusao a da toga ne bude ni svestan, zato se ja plasim da brisem gomilu muzike na kompu.

 

Upravo.

 

Moj prvi susret je bio Icon, kad je izašao. Odnosno, prije nego što sam kupio kasetu vidio sam Embers Fire spot na Hard Metalu, snimio ga na neviđeno, a onda se mjesecima drogirao njime i svaki dan tražio kasetu kad će se pojaviti kod pirata na štandovima.

Taj osjećaj kad sam prvi put čuo Embers Fire i dan danas pamtim, sjećam se čak i gdje sam sjedio u sobi kad sam gledao spot. :haha: Oduvalo me.

I od tada do danas mi je Paradise Lost vjerovatno najdraži bend ikad. Poslije Icon sam "dočekao" svaki album i to je bend koji mi je svojom muzikom i svojim uticajima i najviše proširio muzičke vidike u tim tinejdžerskim danima.

 

U to ime, za ove koji tek počinju:

 

  • Upvote 4
Link to comment
Share on other sites

Btw ne rekoh da je i meni Believe in nothing možda i najslabiji PL, uz prvi (ali kultnost je na strani Lost Paradise-a). Aj baš da probamo da se zajebavamo i pravimo liste:

 

1. Draconian times

2. One second

3. Icon

4. Host

5. Shades of God (ovde ti je Simone možda i najbolja PLpesma As I Die)

6. Faith divides us death unites us

7. Gothic

8. In Requiem

9. Tragic idol

10. Paradise Lost

11. Symbol of life

12. Lost paradise

13. Believe in nothing

 

(kod ovakvih situacija uvek se setijem Hornby-jeve rečenice "obični ljudi imaju mišljenja mi imamo liste")

  • Upvote 1
  • Downvote 1
Link to comment
Share on other sites

@Grob

 

I meni su ta dva najslabiji...

 

Hah, ajde baš, svi vole liste! :D

 

*Prva tri navedena dijele prvo mjesto, pošto mi bukvalno od dana zavisi za koji do njih mislim da je najbolji.

 

1. Draconian times (njega zbog značaja moram navesti prvog)

1. Host

1. One Second

2. Icon

3. Symbol of Life

4. Shades of God

5. Gothic

6. Paradise Lost

7. Faith divides us - Death unites us

8. In Requiem

9. Tragic Idol

10. Believe in Nothing

11. Lost Paradise

Link to comment
Share on other sites

I za poslednje otprilike :haha: I to je meni odličan album, u poslednje vreme baš dosta slušam prve albume PLosta, Brajda, Sentenceda... kad sam se upoznavao sa tim bendovima nisu mi bili tako zanimljivi, otprilike kao uvertira za prave stvari. I sad tako gledam mada tek sad kontam koliko su odlični ti albumi, drugačiji death metal sa brdom ideja u tim godinama.

 

Mada i u toj kategoriji, kao i u svim na svetu, pobeđuje Amorphis. Karelian isthmus >>>>>>> od svih tih debija.

  • Upvote 1
  • Downvote 1
Link to comment
Share on other sites

Mene je uvijek zanimalo kako li bi bilo čuti te albume u tom momentu kad su izašli (a da nisi totalni klinac), u kontekstu tog vremena i žanra.

 

Ovako ih posmatraš u kontekstu diskografije benda (i ja ih posmatram kao neki uvod), a kad ih posmatraš u kontekstu žanra, jasno ti je koliko su toga svježeg i novog donijeli, ali sve te ideje si usput već svario i nikako ne možeš "premotati" u glavi na taj osjećaj i mindset iz tog vremena... Baš me zanima šta bih mislio o tim albumima da sam ih dočekao kad su izašli i da sam npr. imao barem dvadesetak godina...

 

Da, Amorphis je baš bio quantum leap u tom trenutku.

Kad se već prisjećam ko pravi đed, sa njima sam se prvi put sreo na video kaseti 666 at calling Death (onaj kultni dokumentarac), naručenoj od Polzovića, gdje se melodija Black Winter Day provlačila nekoliko puta i progonila me narednih najmanje godinu dana, a možda i jače dok nisam nabavio kasetu Tales sa super-šugavim "izduženim" omotom na kom se ništa nije razaznavalo :D

Link to comment
Share on other sites

Ja sam imao 15 godina kada se pojavio Lost Paradise.Nabavio kasetu i pomislio "Kako bi ja njih voleo videti uzivo...joooj"

I,gledao sam ih nekih 15 godina posle.To je bio osecaj.Pogotovo zato sto je tada bio aktuelan novi album "X" koji mi se jako svideo.

Ali,osecaj,maaaaaajko...Oduvase me sa onim uvodom u "Don't belong".

Jedino mi zao sto nisu odsvirali Forever Failure ali,situaciju je promenila Over the Madness.

Edited by sinkler666
Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
  • 4 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...