Awaiting Fear

[Маузер]

Hocu Awaiting Fear u Sremskoj Mitrovici. Da pregrmim sa ovim gazdom prostora, pa da se pravi neki mini fest domaceg mjetala.

Edited December 24, 2009 by Jarac

[^TK^]

pitanje je da li masi u mitrovici treba metal, pored svih kulturnih znamenitosti... osim ako ne mislis na neku kamernu varijantu svirke salim se

[Маузер]

Naravno da treba, bila je jedna svirka posle godinu i po i to neki antifa bendovi. Treba nam prafi mjetal.

Moze u carskoj palati nesto da se sredi.

Edited December 24, 2009 by Jarac

[^TK^]

mislis na ona 4 benda u zks sto bejashe letos negde krajem avgusta?

[Маузер]

Ma da. Jedini bio dobar onaj rumljanski thrash(jebes mi mater kada je u Mitrovici najbolji rumljanski bend).

[^TK^]

bas tako. rumljani su bili i najbolji

[Маузер]

A jeli sinak, odakle si ti?

[^TK^]

e sam da znas ,tjero sad cekamo spam

[Satyr]

Hocu Awaiting Fear u Sremskoj Mitrovici. Da pregrmim sa ovim gazdom prostora, pa da se pravi neki mini fest domaceg mjetala.

prica se da ce ih dovesti neko pocetkom sledece godine...

[Narsil]

To nije Igor vec Filip.

 

Zato sto je pravi Мuškarac.

 

 

А, иди у курац, замених људе.

[SATAN-iz Batajnice]

Naravno da treba, bila je jedna svirka posle godinu i po i to neki antifa bendovi. Treba nam prafi mjetal.

Moze u carskoj palati nesto da se sredi.

 

Nego kako. BEZ MILOSTI!

[Vozd Jovan Pogani]

Ovi satanisti su bili u BL...

Ja ih gledo...

[azal]

Ovi satanisti su bili u BL...

Ja ih gledo...

 

[SATAN-iz Batajnice]

Ovi satanisti su bili u BL...

Ja ih gledo...

 

Jel smo te preobratili?

[archsound]

Evo jos jedne recenzije albuma, covek ga pretera sa pohvalama al nema veze!

 

 

 

Awaiting Fear – Dead Inside

 

 

Činjenice: Bend je oformljen 2007; Prvi demo snimak izlazi 2008; Istoimeni demo je jedan od najboljih ikada objavljenih na srpskoj metal sceni; Ređa se duga serija koncerata po srbiji i bližem regionu; 2009 godine izlazi „Dead Inside“, prvi album, i to za inostranog izdavača.

 

Navedite mi koliko je početničkih bendova u srbiji uspjelo ovoliko da uradi za svega 2 godine, tokom svjetske recesije i u opšte poznatim srpskim ekonomskim uslovima. Ne kažem da nema. Mene zanima da li Vi znate koliko? Dragi čitaoci, vrlo malo, možete ih izbrojati na prstima jedne ruke, i to su većinom imena koja su već na ovaj ili onaj način afirmisana.

 

„Dead Inside“ sam dobio poštom prije nekoliko dana. Da, ja sam jedan od onih dinosaurusa koji još uvjek kupuju originale i trošim više para na poštarini nego na samu muziku. Budala brate! Otvaram paket, vadim disk i prvo što se primjeti, ustvari, prvo što bolno ali i prijatno ubode čula jeste - miris. Jedan domaći bend kome disk i omot mirišu kao jedan od onih velikuh izdavača. Imao sam svršit'. Meni je to ostvarenje jednog malog sna. Fetiš? Djetinjasta maštarija?

 

„Dead Inside“ je logičan nastavak njihovog prvog demo snimka. Old school death, i kada kažem old school, onda baš mislim na panćofe kojih se više manje sjećaju jedino dinosaurusi koji poštom kupuju diskove, „Malevolent Creation“, „Bolt Thrower“, „Authopsy“ i sličan kalibar. Nije plagijat ili prerada, reciklaža starih i provjerenih rifova i atmosfera, nego je uistinu jedan album koji emulira staru školu death metala sa jednim blagim i ne pretjeranim uplivom nećega modernijega. Zvuk je težak, instrumenti idealno balansirani, napokon da čujem metal bubnjeve, svirka kompaktna kao armirana betonska ploča, brzina regulisana vrlo vješto i detalj koji mi se mnogo svidio je vokalno preplitanje Alise i Satane, basiste benda. Tu je producent, namjerno ili nenamjerno, uradio odličan posao jer je tehnički odlično uklopio dva srodna vokala (barem mom uhu i stvarno ne znam tehnički naziv za ovaj efekat), mnogo, mnogo dobro dopunio audio prostor i izbjegao bilo kakav međusobni konflikt. Jedan mali zahvat, ne baš vidljiv na prvi pogled, ali jako bitan za kompletnu atmosferu. Alisin bijesan vokal su poredili sa svim i svakim, pa i ja sam u entuzijazmu iskopao „Corpsegrindera“, ali žena, budimo pošteni, ima stvarno glaščinu od koje će mnogi, ako ne javno, onda u privatnosti svojih umova, itekako zastrepiti. Također, moram da pohvalim i izdvojim i odlične tekstove, jasne, bez uvrtanja i bespotrebnih gubljenja u nepotrebna objašnjenja. Pravo u centar, kako i treba. Još tu dodajte i spot za pjesmu „Dead Inside“ i jasno vam je da imamo ispred sebe bend koji „misli biznis“. Meni pomalo nedostaju klasične dugačke gitarske solo dionice, ali, opet, to je lični ukus i nikako kritika albumu, i to bi bilo jedino što bih mogao da izdvojim da bih volio da bude drugačije urađeno, a opet, nije nešto loše.

 

Što čovjek ima da se dvoumi. Ovo je jedan album vrijedan pažnje mnogo više nego svi oni štanc instant coffie metal bendovi koji kruže, evo, i na srpskoj sceni, i ako ste ponovo željni onog Morrisound perioda i zvuka, ali bez usiljene ljigave nostalgije, ovo je album koji treba da isprobate. I još nešto, rijetko, izuzetno rijetko, srećem bendove koje početni uspjeh ne prevari i pretvori u parodiju. Awaiting Fear su bend čiji progres treba pomno pratiti.

 

 

Nikola Franquelli

 

 

[archsound]

Postavili smo jos jednu pesmu sa albuma na myspace, uzivajte ako mozete ikako, ha!

 

 

www.myspace.com/awaitingfear

 

 

[Blasphemer]

JAOOO SATAN IZ BATAJE!!!11

[SATAN-iz Batajnice]

[AstralliS]

Edited January 7, 2010 by AstralliS

[Ranis]

Funeral throne jebe mamu kolko je zla i dobra stvar! a solaza kolje...obrnuo sam je jedno 20 puta danas!

[archsound]

 

Ouououoao

[archsound]

[kreator_]

Stano, operi ruke posle drkanja.

[SATAN-iz Batajnice]

Samoizbaci se.

[archsound]

ISK (webzine i radio)

 

Awaiting Fear – Dead Inside

Jan 14, 2010 napisao/la sharan

 

Dame i gospodo, borba titana nije borba između Rockyija Balboe i Muhammada Alija, već između Dickless Tracyija i Awaiting Feara. 2009. godina je iza nas, a slovenski i srbijanski titani stare škole death metala svladali su Balkan i ostavili smrt i pustoš svuda gdje su njihovi albumi emitovani ušima nesretnih žrtava. Dickless Tracyijev „Halls of Sickness“ (kao i “Dead Inside”) je ušao u moju Top 10 listu, neskromno sam ga nazvao najboljim death metal izdanjem Balkana ikad, ali jednostavno sam sa ogromnim nestrpljenjem očekivao i „Dead Inside“, debi album srbijanskog benda Awaiting Fear, gdje vokal ponosno i GENIJALNO praši bivša saradnica ISK, Alisa.

 

I album je stigao, album je preslušan, album je preslušan opet i opet i opet i opet…i ne mogu ga prestati slušati!

 

Da se odmah razumijemo…nije bolji od „Halls of Sickness-a“. Nije bolji meni, ali suvereno dijeli tron sa njim, ali ne i titulu koju sam dodijelio Dicklessu i njihovom albumu. No ovo je recenzija Awaiting Fearovog debi albuma, tako da vas molim za dopuštenje da vam napišem priču o albumu.

 

Znate onaj period u historiji metala kad je bio važan dobar provod, hrpetina riffova, benganje i skakanje? Znate period kad su omote albuma predstavljale šarene slike klanja i sranja, kad su ljudi kupovali ploče samo da bi omot albuma nabavili u što većoj rezoluciji? Da, „Dead Inside“ kao da je iskočio iz ponora tih davno izgubljenih vremena i upao u modernim metalom uništenu 2009. godinu.

 

„Dead Inside“ nema filozofije. Nemojte me krivo shvatiti, ovo nije album za glupane, glupani slušaju bendove tehničke brutal death metal orijentacije i smatraju da su zlo bilderi iz raznoraznih ”-ejšn” bendova. Album „Dead Inside“ nema filozofije ako govorimo iz perspektive koja kaže – što na umu, to na drumu. Riff ganja riff, vokal divlja, bubanj udara, death metal je death metal. To je taj “nedostatak filozofije”, odnosno nesviranje muzike za muzičare, već za slušatelje i fanove death metala. Znate, imate osjećaj da slušate audio verziju „Evil Deada“. Ako baš želite da još više pojednostavim ovu recenziju, nije problem. Awaiting Fear se ne PRESERAVA. Awaiting Fear SVIRA.

 

U današnje vrijeme ljudi pod death metalom smatraju samo formu muzike koja uključuje spuštene gitare, growl vokale i blastbeat ritmove. Pogrešno. Kad sam ja počinjao slušati death metal, slušao se Obituary koji vas natjera da se naježite kad hodate sami mračnom ulicom. Slušao se Massacre, rani Slayer, Death, Benediction…bendovi koji imaju atmosferu. Awaiting Fear je bend koji uspijeva atmosferom da stane rame uz rame sa najboljim death metal bendovima, bendovima koji meni znače vrlo puno. Tog pristupa muzici skoro više i da nema i vrlo mi je žao zbog takvog stanja na metal sceni.

 

Awaiting Fear pored muzike koju, kako sam napomenuo, sviraju meni istinski idol i predstavnici podžanra death metal, dostavio nam je i hrpu sjajnih tekstova. Ponovo, ideje su pojednostavljene, za čitanje i razumijevanje nije potreban Klajić, već malo mašte i poznavanje zombie podžanra horror svijeta. Koliko god pozornosti poklanjali horror estetici u svojim tekstovima, AF je poklanja i socio-političkim porukama koje su direktno inspirisane usranim situacijama i likovima sa srbijanske (a što ne i bosanske?) javne scene i tzv. estrade na kojoj se ne zna ko pije, a ko plaća zbog nedostatka bilo kakvih vrijednosti.

 

A kako svi obično hvale vokale ili muzičare, ja ću pri kraju ovog prikaza albuma „Dead Inside“ da pohvalim vrištanje back vokala. Tako se vrišti. Gadno, odvratno. Ne visoko, već pogano i prljavo.

 

Noisehead Records nije svjestan da na svom rosteru ima bend koji ne da ima svjetlu budućnost u svijetu death metala, već uveliko grabi prema njoj. Ovo nije album koji se recenzira, ovo je album koji se sluša jer opisati atmosferu i ljepotu, odnosno, grozu audio horrora nije uspjelo ni boljim muzičkim kritičarima od mene. Ovo je srbijanski Obituary u braku sa Bolt Throwerom, gospodo. Na Vama je da kupite album i prepoznate.