Jump to content

Azra


Nestvarna

Recommended Posts

  • 1 month later...
  • 3 weeks later...

Svakako su vrlo pozitivni:''MA HAJDE,MRDNI VEC JEDNOM,MA HAJDE-POKRENI SE...'' Dzoni je mnogo,bre,gotivan lik.Pored EKV-a,eventualno i Van Gogh-a oni su jedini bend cije textove mozete i da citate a da opet imaju nekog smisla i da zaista budu PESME,ako razumete sta hocu da kazem.

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

user posted image

Danas na liniji nekadasnjoj 43

Gledam kako stoji u redu

Ceka na bas kao i mi

Sirokih bokova mesnata lica

Frflja dok prica

Drzi za ruku jednog od onih

Vjecnih mladica

Zvali su je Krvava Meri

Nikom nije dala olako

Voljela je dlakave zvijeri

Gonila ih strasno dan i noc

Imala je obicaj da za sat ili dva

Ostvari u praksi sve ono

Sto svaka zena misli da zna

Vozala je frajere doslovno oko malog prsta

Isla je s njima prvo u krevet

A onda u kupovinu do Trsta

Zvali su je Krvava Meri

Nikom nije dala olako

Voljela je dlakave zvijeri

Gonila ih strasno dan i noc

Njezin sonjo ima nesto kao uspjesnu karijeru

Radi kad mu se prohtije

I zato je uvijek hvata na djelu

Ona mu prasta ljubomoru godine i ocajan ten

Puna povjerenja u njegovu glupost i dubok dzep

Zvali su je Krvava Meri

Nikom nije dala olako

Voljela je dlakave zvijeri

Gonila ih strasno dan i noc

Boli je briga za probleme i ostali svijet

Trci svoju zadnju trku

Tlak joj je povisen

Pusi pije tulumari i guta pilule

Obozava skupe stvari

Zavlaci ruke u gacice

Zvali su je Krvava Meri

Nikom nije dala olako

Voljela je dlakave zvijeri

Gonila ih strasno dan i noc

 

 

 

 

icon_biggrin.gificon_biggrin.gificon_biggrin.gif

Link to comment
Share on other sites

EKSKLUZIVNO:

Autobiografski zapisi Džonija Štulića

 

Od ovog broja "Vreme" će ekskluzivno objaviti autobiografske zapise Džonija Štulića, svojevrsni amarkord jednog od najznačajnijih muzičara bivše Jugoslavije

 

Glavni junak aktuelnog dokumentarca Sretno dijete Igora Mirkovića, posvećenog muzičkom novom talasu s početka osamdesetih, je Branimir Džoni Štulić, kontroverzni frontmen nekadašnje kultne novotalasne grupe Azra. S tim što u filmu Štulić zapravo nije prisutan. Odbio je da se pojavi pred kamerama, tako da, umesto njegovog svedočenja, savremenici pričaju o njemu i Azri. Sudeći po filmu, ispalo je da se priča o jednom popkulturnom fenomenu koji je odredio odrastanje čitavih generacija u socijalističkoj Jugoslaviji, zapravo vrti oko njegovog odsustva, zanimljivijeg i uzbudljivijeg od prisustva ostalih aktera tadašnje muzičke scene. Danas, tačno trideset godina pošto je napisao Balkan i dvadeset godina pošto je prvi put napustio Balkan i nastanio se u Holandiji, o odsustvu Džonija Štulića i njegovom "potpunom koncentrisanju na odbijanje", ispleten je čitav mit. Manje ili više prisustvovali smo izdaji načela zbog kojih je navodno krenula u rokenrol avanturu većina novotalasnih prvoboraca, ali Džoni je odbio da nam priušti to zadovoljstvo. To je i razlog što Mirković njegov slučaj naziva "posljednjom nedovršenom pričom novog vala".

 

Na stranu obožavatelji, ali dok je bio prisutan, Štulić je nekako bio manje zanimljiv. Sem s početka karijere, nikad nije bio sasvim prihvaćen od medija. Što je snimao bolje ploče, zaključno sa fenomenalnim Krivim srastanjem, dobijao je sve gore kritike. Nekako je previše pesama napravio, previše je albuma snimio, previše pričao o politici, psovao, previše filozofirao, previše mu je bilo stalo do toga što je radio, previše je bio težak, prgav, tvrdoglav i nestrpljiv. U prvom naletu 1980–1983. snimio je i objavio ukupno čak sedam albuma, od kojih jedan trostruki i dva dvostruka. Boks set od sedam CD-ova Azre, uglavnom iz ovog perioda, bez njegova učešća upravo je objavio Siti rekords Željka Mitrovića, srpskog pinkoidnog medijskog mogula i verovatno budućeg vlasnika Kroacije rekordsa. Danas pesme zabeležene na njima zvuče kao sa druge galaksije. Nekonfekcijske i neprepričljive. Retko ih možete naći u etru.

 

Nakon erupcije energije i talenta s početka osamdesetih, Štulić je opsovao, okrenuo se i otišao u Holandiju. Apokrifna priča kazuje da je nakon šetnje po zagrebačkom Gornjem gradu seo u taksi i rekao taksisti: "Vozi me u Amsterdam, ja ovde više ne mogu…" Posle par godina, zadržavajući stalnu adresu u Beneluksu, vratio se i snimio još nekoliko albuma. Pesme su ovoga puta bile u sasvim novom registru, bez "energije pobune". "Iscurio je virus boje neba", priznao je, a ploče su sada nosile višak razočarenja i melanholije. Sevdaha, ako hoćete. Nad njima kao da je stajao koenovski moto: "Svaki čovek ima način da izda revoluciju – ovo je moj". Ali, kad se podvuče crta, ono što je jedino važno u svemu tome, i nije bila pobuna – i u "revolucionarnom" i u "antirevolucionarnom" periodu, Štulić je napravio neke od najlepših pesama domaće popularne muzike.

 

A onda se sve raspalo. U raspadu Jugoslavije, u kojoj je prodao milion ploča i u kojoj je odsvirao minimum dva sata u svakom mestu do koga je bilo asfalta, Štulić je odbio da odabere stranu. Izuzev jedne tihe posete Beogradu 1995, kojom prilikom je Komuna objavila par CD-ova nalik na Anthology Bitlsa – nije se više vraćao. Poslednje njegove fotografije dostupne medijima stare su skoro deset godina. U ovdašnjim i hrvatskim medijima tek povremeno se pojavljuje. Kada se oglasi, to je uglavnom kada ga novinari pozovu telefonom, a on im kaže da ga više ostave na miru, da ga interesuje samo fudbal, i još iskoristi priliku da otera u kurac ko mu se namesti. Ali ništa zato – novine s vremena na vreme objavljuju intervjue s njegovim bivšim devojkama, bivšim prijateljima, bivšim kolegama. Pre nedelju dana najtiražniji časopis na Balkanu, novosadski tabloid "Svet", preneo je iz hrvatske "Arene" povelik tekst o njemu i naslovio ga "Genijalni seronja". Poenta i zaključak većine novinskih napisa o Štuliću su u stilu "ludilo gospodina Štulića se nastavlja". Pa u čemu je ludilo gospodina Džonija?

 

Najpre u tome što je besramno odbio da profitabilno evoluira u ustašu ili četnika, ali i da danas bude nostalgičan za počivšom Jugoslavijom. Dalje, što je ostario bez grotesknog "Petar Pan sindroma", pa ne glumata okolo ocvalog pankera pokušavajući nešto na sitno da ušićari. I što usred glamuroznog kapitalizma kojem prisustvujemo tvrdoglavo odbija ogromnu lovu koja se meri desetinama hiljada evra za samo jedan nastup. A ko danas odbija lovu (bez koje se ne može)?

 

I ima li u ovom ludilu sistema? Kako za koga. Za onoga ko voli stih "kad kiša potjera narod sa ulice nekako joj se ljudskiji pričinja grad" – ima.

 

Međutim, kao najzanimljiviji i najintrigantniji aktuelni detalj, najčešće se uzima to što u svom holandskom "egzilu" prevodi, prepevava, ponovo ispisuje – kako god – prethrišćanske klasike, od Homera nadalje. Istina, gledano sa strane, ima u tome nečeg što podseća na bartlbijevsko "Ne", na Učelov slučaj perspektive, na Hauarda Hjuza, na slučaj Borhesovog Pjera Menara (u Institutu Pjer Menar Roberta Moretija uči se da se kaže "ne" na više od hiljadu predloga, do onih najbizarnijih do onih najtežih za odbijanje). U Beogradu je u izdanju Komune 1995. objavio svoj "prepev" Ilijade, koji je većina ocenila kao "genijalnu budalaštinu". Džoni je ipak, sledeći svoj kompas, nastavio dalje. Nije samo preveo Ilijadu i Odiseju. Preveo je i celog Tukidida i celog Herodota i Ksenofonta i Empedokla i Apolonija Rođanina. I nije samo prevodio stare Grke. Preveo je i Bhagavad Gitu i Lao Ceovu Knjigu o Taou, i još toga. I nije samo prevodio i prepevavao, nego je i "rapsodirao" – povest o Aleksandru Makedonskom i istoriju Balkana. Štulićev "Zbornik" je neobična balkanska Kalevala u kojoj su se, pored ostalog, našli Konstantin Porfirogenit, Ljetopis popa Dukljanina, Vasilije II Bugaroubica, narodne epske pesme, Krležine Balade, sećanja o Crnjanskom, Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihailovića, Smrt Marka Kraljevića... Kaže da bi njegov holandski prevodilačko-prepevačko-rapsodsko-istorijsko-književni opus stao u nekih jedanaest brojeva – "kao nogometna momčad". Osim toga, Štulić je u petnaestercu ispisao i neku vrstu svog amarkorda – stihovanu zbirku autobiografskih zapisa i uspomena.

 

Ne bez zadovoljstva, Džonijeva Sećanja "Vreme" će ekskluzivno objaviti u par nastavaka. Prijatno.

 

 

Link to comment
Share on other sites

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Džoni Štulić: Sećanja (1)

 

KUŠATI SVAKOG OD VAS ŠTO VIŠE ZADOVOLJITI

 

Na jesen početkom školske godine sedamdeset

Sedme imadosmo kao četvorka prvi nastup

U Dubravi zavjesa se otvori i mi prvu

Stvar krenemo žica mi puče zastor se zatvori

A mi u znoju lica svog žicu promijenimo

I drugu stvar počnemo kad drugoj gitari struna

Prsne opet se zastor navuče i jošte više

Znoja prolije i po treći put nova popjevka

Grune i opet meni žica pukne i ponovo

Zavjesa i tako desetak puta sve do kraja

 

A početkom juna sedamdesetosme odemo

U Vinkovce i stignemo popodne čekajući

Da se pojačala i pozornica postave tek

Dođu neka dvojica i zažele naše blanje

Vidjeti mi im pokažemo a sve su jeftine

Trećerazredne bile oni se odmah lijepo

Uozbilje i pokupe i da znate nijesu

Bili u krivu bar ako danas mene pitate

 

Mjesec dana poslije toga dođosmo u Požegu

Gdje nas društvo za doček od samih mladih pankera

Dočeka i muških i ženskih izbodenih svima

Rinčicama kroz uši i noseve desetak njih

Istog časa kad nas ugledaše onako zdrave

Neizbodene i svakodnevne počeše se na

Mah topiti i ne znajući kamo oči svrnuti

Niti kako nelagodu sakriti jerbo su se

Grozno u nama prevarili i razočarali

Doduše mi smo tu zadano odsvirali ali

Nismo dojam nimalo popravili ta kako bi

 

A sedamdesetdevete hladne zime s bog te

Pita kojom postavom odsviram Ljubljanu i tad

Čekam zadnji vlak za Zagreb u pola dva izjutra

Koji stiže iz Trsta uđem premda jedva jerbo

Krcat je bio tako da sam kao sardina na

Hodniku s gitarom četiri sata do belog

Zagreba proveo ono što me je ponajviše

Izluđivalo bile su dvije babe koje su

Cijelo vrijeme kraj mene stajale onako

U crno zabrađene noseći veliku lutku

Sa sobom iz Trsta a išle su negdje tamo u

Slavoniju rista znači još par sati dulje od

Mene u sedamdesetima stare žene sve od

Trsta na nogama pa do onamo što su samo

Italijani mislili o nama bog te mazo

 

A kad smo već kod Talijana par godina prije

Ovih događanja krene zagrebačka družina

Studenata u Italiju proslaviti netom

Završene studije na povratku dođu busom

Na granicu pošto se duga povorka stvorila

A tadašnji busevi nisu imali zahoda

Pošalju cure naprijed momke a jedna kojoj

Je bila sila uzme konzervu od koka kole

Spusti je na stepenicu kod zadnjih vrata i nad

Njom čučne na to potpuno slučajno vozač pošto

Je vruće bilo otvori vrata a svi Italijani

Carinici i ostali tamo složnu nadignu

Graju i zdušno navijati stanu bravo bravo

 

Sedamdesetdevete s proljeća probam ja s

Parnim valjkom u Husovom stanu dva tjedna stvarno

Svirali smo šest mojih i šest njegovih pjesama

Kad na jednoj od zadnjih proba prije odlaska u

Studio demo snimke puknuti uhvati mene

Hus a upravo smo njegovu pjesmu svirali gdje

Prevrćem očima te i njemu i meni smjesta

Postade jasno da se i za tisuću godina

Nećemo složiti naravno snimke pokažu da

Nisam dovoljno čvrst ali molim vas pokušajte

Samo zamisliti moje su pjesme tada dvije

I po minute trajale a pedeset obrata

Akorada su imale i to ne durova i

Molova već pošto sam došao sa akustične

Gitare dimova majeva suseva pluseva

I pripadajućih minusa dok su te njegove

Trajale pet minuta sa puke četiri harme

A mol G dur F dur E dur i kao za inat baš

Smo neki bluz svirali znači svakih po minute

Udariš jednu dobu tad sam mlad bio kalio

Sam se pa sam i toliko izdržao no danas

Mi i na samu pomisao žuč proradi alo

 

Nazaj na Azru osamdesete krajem oktobra

Svirka u Ivanić Gradu kino sa sjedalima

Prvih par redova popunjeno ostalo prazno

Budući sam ja već tad imao scensku obleku

Tu koju možete vidjeti na omotu prve

Ploče znači konobarske crne hlače od nekog

Polimera koje su imale porub jer tako

Su napravljene da se ne trebaju peglati čim

Sam na pozornicu stupio diže se prvi red

Jednodušno i napusti dvoranu u znak surog

Prezira i prosvjeda protiv toga mislim ruba

Na hlačama jer ne samo da to nije novi val

Nego i muljam a da ni ton odsvirao nisam

 

Par tjedana prije toga evo nas u prestolnom

Beogradu na živom snimanju Nedjeljnog oko dva

Sata popodneva ktome Parafi i Prljavo

Kazalište te neka mjesna skupina Krvava

Meri mi nikad bolje nije zvučala cijela

Jugoslavija je uostalom to gledala tek

Neposredno prije toga uvrijede se prljavci

Otvoreno gađenje i mržnju glede tih Srba

Iskazujući a ja čim ugrabim tren uđem u

Svlačionicu i velim Houri kako možeš

Tako a on se izdere na me i pošalje me

U pizdu materinu te se ja povučem a on

Ene ga frajeru sušta snošljivost čistih ruku

 

Sedam godina potom sjedimo u Makarskoj u

Društvu Galije oni su tu dvomjesečnu gažu

Imali a mi na turneji svirku opičili

Tek s njima je tada jedan rasta svirao bas

Gitaru i ja onako nevezano po naški

Kažem Neši ovaj je najbolji među vama a

Neša me krvnički pogleda i veli mater ti

Jebem a zbilja je čovjek u redu bio jer je

Par tjedana potom videći Azru u Splitu na

Gripama procijedio da je Azra avion

diže se diže i ode a baš tako je bilo

 

Devedeset i pete u Košutnjaku igram ja

Nogomet u dvorani i pošto sam uvijek žicar

Bio ostanem poslije svoje momčadi da bi

Jednoj koja nije imala dovoljno igrača

Pomogao tek vozi me jedan od njih kasnije

U grad i pita me ko si ti zapravo a ja

Velim Džoni Štulić a on će mislio sam da si

Profesionalni fudbaler a meni premilo

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

 

JA POD STOLOM A POD KIM SI TI VEDRA PJESMA VELI

 

Kako si mogao agi obećati da ćeš mu

Naučiti magarca za deset ljeta pričati

Seljani će Nasrudin Hodži a on će ma neću

Ga ja naučiti ali morti će prije aga

Odapeti tako početkom osamdeset treće

U Beogradu ušuškam se u društvo tica sve

Ljepotica službenih manekenki ne znaš koja

Je ljepša na svojim sijelima u strogo ženskom

Društvu mene su snosile kao kurve siroče

Tek bude među njima jedna najviša koja je

Zbilja božanstvena bila mene je podsjećala

Usporedimo li malo s velikim na onog

Košarkaša traktoristu Tasića koji je u

To vrijeme igrao samo zato što je najviši

Bio pretpostavljam negdje dva i deset moj prijo

Ali ga u podhodniku čestitog uhvatiše

Gdje viski krade mislim osim visine ničega

Drugog imao nije pa se ni ova vještinom

Nije isticala ampak je vanjštinom blistala

Par godina potom upitam što je s njom pusti

Bre napravio joj neki taksista dvoje djece

I otišao divnu je ucvilivši jebote

 

To me podsjeća da sam moguće sedamdeset i

Pete gledao u zagrebačkom Domu sportova

Ćosića gdje sa vrha reketa koš zakucava

 

Svega je osim sreće Jugoslavija imala

 

Premda dugo je takova dična i potrajala

 

A kako i ne bi kad su mi na straži a toplo

Ljeto je lijenog nedjeljnog popodneva bilo

Tisuću devetsto sedamdesetčetvrte alo

Kad su mi u vojski kažem snenom pušku ukrali

 

Šest godina poslije toga sjedimo u travi

Kraj piste sarajevske zračne luke negdje rujna

Mjeseca u trojci čekamo na zrakoplov kući

Nigdje žive duše rano popodne nedjelja je

Vruće u džuboksu na aerodromu imaju

Balkan i Šta da radim a ja grickam travu gledam

Jarom pritisnuta okolna brda omaglicu

Korov i bumbare odnekuda zvuci dopiru

I baš sam svoj na svome kao desetka na kecu

 

ETO KAKO SAM PRESTAO ZA PENEZE SKRBITI

 

U proljeće osamdeset prve odoh u mjesnu

Banku zapravo veću prostoriju vidjeti da

Li mi ča dođe uđem oko šest uri popodne

A odaja krcata obližnjim šljakerima sa

Gradilišta dođem na red pružim karticu žiro

Računa i pitam ima li šta ovaj reče na

Moje iznenađenje ima hoćete li sve ja

Rekoh sve misleći koja stotina maraka kad

On vadi iz sefa svežnjeve vezanih dinara

Jerbo odjednom je petnaest hiljada maraka

Pristiglo i ja se znojit stadoh pošto cijela

Soba ne samo zuri u mene već mi i za vrat

Duva a tad još nije Tuđman zbog istog razloga

Crtu u bankama povukao i da zlo bude

Veće ništa nisam ponio gdje bih sve tê šolde

Stavio i tako natrpam ja ove svežnjeve

Pod bluzu kanda banku pljačkam te presavijen ka

Trudnica pridržavajući laktovima skute

A trbuh obujmivši pođem kući i od tog sam

Dana prestao o novcima voditi računa

 

Međutim osamdeset i treće nisam zbog toga

Najveći porez u gradu Zagrebu imao već

Zbog svojstvene nesebičnosti naime ljubeći

Muziku snimio sam za svoj trošak Fazane i

Srastanje recimo pedeset hiljada maraka

Jugoton mi je to platio ali par mjeseci

Potom to je iznosilo četrdeset ne samo

Poradi obezvrijeđivanja dinara već i

Zato što nisam računao putne troškove i

Slično elem to sam bio primoran učiniti

Pošto u to vrijeme Jugoton nije mogao

Zakonski u inostranstvu poslovati te je sve

Preko moga žiro računa išlo mimo toga

Došla mi je lova od svih prethodnih ploča ali

Nisu mi to na tri godine razdijelili na

Što sam imao pravo već su mi i po plaćenom

Porezu i nadalje šolde plijenili sve dok

Nisam osamdeset i sedme potvrdu donio

Ali svejedno nisu mi ni dinara vratili

Zašto to velim zato što sam osamdeset osme

Radeći Balkansku rapsodiju u tri mjeseca

Pet boravišta promijenio seleći se ka

Don Kihot budući me je i rođeni ćaća iz

Stana potjerao a milioni su nitkova

I onda i sada imali barem gdje spavati

Da ne spominjemo aute i kućerine a

Kamoli plaćanje poreza i onda kažu to

Je naše i uzmu pa čak i ne trebaju išta

Reći civilno društvo sjeme ti se zatrlo i

Tebi i tome koji na tvoj račun živi a da

Te ne priječi živjeli Mongoli hoću reći

 

TELEMAŠE POŠTO TI JE PONOS VEĆ NABUBRIO

 

Osamdeset i pete zaželim knjigu Big bang u

Tristo primjeraka izdati tako neki spomen

O sebi ostaviti a i uljudbenu ravan

Podići no budući sam bio u Holandiji

Nisam to osobno mogao učiniti te sam

Lajnerovoj ženi prepustio sve priređeno

Obaviti jer kao što Telemah reče nikog

Dokonog smislit ne mogu tko mi sljedovanje

Jede međutim otkako sam ja to plaćao a

Trebalo je novce iz Jugotona dići morao

Sam punomoć načiniti koju mi je odvjetnik

Iz Zagreba sastavio a ja kod bilježnika

I u poslanstvu dužno ovjerio to sređeno

Ja po dogovorenom punomoć natrag zatražim

I dobijem ali u žurbi i ofrlje znači

Neovjereno kao nisam imala vremena

Pomislili su da je sve njihovo ako umrem

I premda je toga i ranije bilo otada

Su mi doista o glavi radili i ne samo

Oni mislim takvi su to pozemljari moj prijo

 

Osamdesetsedme se Janković koji je kao

Ćata negdje radio zdušno ponudi nastupe

Po selima urediti te uzme svu lovu i

Na svoj račun prebaci a da stvar bude još gora

Počeo se ko pijani grof ponašati jerbo

Mu je sjekira u med pala držeći se točke

Usmenog dogovora kako će mu peti dio

Pripasti ako sve bude u redu ali pošto

Očito nije ćopi sve novce kao zalog i

Na sud me stavi elem probudi me jednog jutra

Pađen u svome stanu gdje smo spavali i snenog

Na sud odvede pošto je htio svoje dobiti

I tako smjeste me za govornicu i tu ja u

Zid piljeći rečem nikoga ne imenujući

I skoro bezvoljno kako je bilo što poluči

Da Janković spor u ime naroda dobije a

Da je poznati menedžer neki mu glazbenici

Posvjedoče iako dinara poreza dotle

Platio nije a i kako bi kad je ka pisar

Ili računovođa smjerno platu dobijao

I tako sam ja koji je sve novce zaradio

Bez kinte ostao pucam od smijeha naravno

 

 

ZAŠTO JE PRESTAO TAKO MU JE DOBRO STAJALO

 

Čim sam primijetio da i sa naočalama

Pjevam sklopljenih očiju namah sam ih skinuo

 

 

NIT MI JE POVJEROVALA NITI SE NASMIJALA

 

Tek osamdeset i treće misleći posjetiti

Ameriku odem u američki konzulat u

Zagrebu vizu zatražiti kad me konzulica

Upita gospodine Štuliću kako možemo

Znati da ćete se vratiti a ja velim moram

Porez platiti vizu nisam dobio boga ti

Živi dokaz kako se sa ženom nije šaliti

Pošto smisla za humor nikada neće imati

A to je upravo ono što nas od drugih bića

Razlikuje il bar si tako volimo laskati

 

 

A TKO BOljE SVIRA GITARU HENDRIKS ILI STIV REJ VON

 

Jednom zgodom osamdeset pete u Frankfurtu vidim

Sebe u glazbenom dućanu gdje se rasprava tko je

Bolji Hendriks il Stiv Rej Von zapodjela ja sam bio

Za prethodnoga a momak u prodavaonici za

Potonjega tek primi on to izdanje toliko k

Srcu da skroz zapjenjen potegne zadnji dokaz kako

Stiv ima crnu dušu našto ja ladno primjetim da

I Hendriks isto nato čujem gazdino kikotanje

A trinaest godina prije toga na beogradskoj

Željezničkoj stanici s gitarom u presvlaci od

Platna u cik zore šećkam čekajući bus za Zagreb

Po redu vožnje kad mi pristupe kći i mati vele

Oprostite gospodine je l to vaša gitara

Na moje začuđeno da one će a koja je to

Vrsta kontrabasa toga sam se sjetio pet ili šest

Godina potom kad je Dražen Vrdoljak preveo Rok

Enciklopediju i svaki dabl bejs ka dupli bas

Poslije ne samo da je Plavu travu zaborava

Napravio već je i javno rođendane slavio

 

 

ZAŠTO TRULI NOSI KACIGU NA GLAVI KAD IZLAZI

 

Sveduša je zbilja u svemu prisutna evo jednog

Primjera krajem pedesetih Truli je svirao bas

Gitaru ali je nije imao stoga riješi

Dotičnu napraviti pošto je bio u posjedu

Slike jednog sastava sa gitarama i njihovim

Mjerama članova sastava mislim uzme šiber te

Izračuna promjer gitare spram tijela pa dade

Gitaru sačiniti međutim pošto je sjena na

Slici bila zaključio je da bas ima pet žica

I takav je svirao sve dok par godina izatog

Nije pravi Fender vidio i grozno se snuždio

Ne zbog četiri žice već što mu je bas i veći

Bio i bolji zvuk imao dva desetljeća posle

Toga Fender stvarno izbaci bas s pet žica alo

 

 

NE SAMO DA SI SE ODMETNUO NEGO I VRIJEĐAŠ

 

Izvrsni živi album Filma iz Kulušića ima

Publiku i pljesak iz Studentskog Centra sa uzvratnog

Gostovanja beogradskih sastava u Zagreb gradu

Točnije rečeno sa Riblje čorbe dodatno tome

Nadosnimavanje glasova i gitara a što se

Lako ustanoviti može usporedbom dotičnog

Sa mojim Ravno do dna gdje je osamsto ljudi duplo

Manje nego u Studentskom Centru Piko Stančić ktome

 

 

TA KMETOVI NAVEK VOLE NEKAJ DOMA PONIJETI

 

Drugom zgodom krajem osamdeset treće povedem ja

Lajnera prvi put sa sobom u inozemstvo da bi

Ploču snimili dođemo kod Cetinića i započnem

Sa Klinčekom i ritam mašinom stoga ode Lajner

Kad za dva sata zazvoni telefon iz policije

Uhvatili Lajnera kako u šopu knjigu krade

Cetinić ga izvuče a ja preko toga prijeđem

 

 

ZAŠTO SU MIKENJANI KORISTILI IJEKAVICU

 

Zamislite lijeno popodne na rivi pod zidom

Od klesanog kamena svakih pol sata mine koji

Umirovljenik s rukama na leđima a dolje

S remorkera udarac čekića zvekne odjekne

Zamirući u ljeskanju mora fjakaste bonace

Pedeset metara poviše na izlazu za cestu

Velikim slovima AZRA piše do odlaska dalje

Na svirku još ura vrimena imade ostala je

Džoja i boca nepopijenog gemišta od juče

 

To ljeto pred rat imadoh stvarno najbolje nastupe

Od četristo ljudi pa naviše bilo bi ih manje

Da nijesam otvarao gažu riječima dobro

Veče mi smo HARI MATA HARI i sviraćemo vam

Naše najveće uspjehe mislite da su kužili

 

A kad smo jednom zgodom stvarno kao Bitlsi divlje

U hotel uletili nekom ženskom praćeni jerbo

Zbilja smo ludo odsvirali pa smo pred njima je da

Bilo je i takvih morali giljati reče nama

Recepcionar znate kako se to radi vi olfa

Kao otključavate a zapravo zaključavate

I ne zaboravite vašeg portira i tu migne

 

A drugom zgodom došavši u Đakovo zabavljam ja

Namjernike čekajući momke koji se nekuda

Izgubiše kad eto njih sa cekerima a sve za

Njima leprša od perja ka za okupatorima

I u takvom raspoloženju prilegnemo na svirku

 

 

OKUPAJ ME I NA GRUDI PRIMI SVOJE PA ME SPALI

 

Huovci prvi na pozornicama lomiše gitare

Zatim Hendriks i Jardbrdsi ja petnaest godina

Potom a Riblja čorba dvadeset tri poslije mene

 

 

AL ŠTO BIH SE PONAVLJA MENI JE MRSKO IZNOVA

GOVORIT ONO ŠTO VEĆ RAZGOVJETNO KAZAH VALA

 

U redu zašto sam u živo puno bolji nego

Na snimkama zato što se oni koji nošahu

Daske za pozornicu zvahu scenski radnici ti

Koji duže studio snimatelji a ostali

Koji su bananu okusili sladokusci da

I ne spominjem ine koji auto vidješe

Pa da su automehaničari pomisliše

Ukratko lezilebovići se uzoholiše

 

To je upravo i prvi razlog zašto se zemlja

Raspala drugi je što je Tito predobar bio

A treći je strani čimbenik što se babi htilo

To joj se i snilo il već tome slično viđeno

 

Razlika između akustične i električne

Gitare je kao između malog i velikog

Nogometa pardon glasovira i orgulja u

Svakom slučaju glazbenike možemo staviti

U tri razreda kod gitare to su oni koji

Trzaju žice s više ili manje uspjeha

To je prvi razred oni koji sviraju blanju

To je drugi razred a oni pak koji sviraju

Muziku to je treći razred ono što podjelu

Uslovljava je odnos prema sredstvu znači prvi

I drugi razred pristupaju tamburi ka pukom

Oruđu dok je treći razred za oružje drži

I sukladno utoliko manje slobodu ćuti

Njime da se kurči iako bi i on da ruži

 

Ampak po Tinu Ujeviću proza je jebanje

A poezija drkanje pjesnika opet dvije

Vrste ima oni koji su svjesni sebe ali

Baš ništa im se pod milim bogom ne događa i

Oni koji takoreć nesvjesno prate zbivanja

Uostalom najbolji nogometni sudija je

Onaj koji se najmanje vidi na igralištu

To je primjereno i mnogom drugom stanovištu

Budući sam na Fazanima i Krivom srastanju

Premda to nije važno odsvirao bas gitaru

Koliko para toliko i muzike k vragu

Cetinić je tri pjesme odsvirao na Srastanju

Mislim bas gitaru ali to ne igra ulogu

 

 

ČA NAD STRAŠNIM NJEDRIMA UZVALJANOG MORA RIBE

HVATAJUĆI GUSTA KRILA U SLANOJ PJENI KVASI

 

Devedesetpete izdajem ja knjigu Božanska

Ilijada u Beogradu dođem u vrijeme

Kad se to il uvezivalo il umnožilo

A to je u nekom podrumu bilo gledam i sve

Ne vjerujem u knjigovežnici svojim očima

Kad me gazda pogleda i drekne šta čekaš tamo

Nosi to a ja iz okreta ka struna zapeta

Skočim kad on jekne ama ne ti okrenem se a

Iza mene stvarno neki koga nisam vidio

Tko ne bi guzicu samo da bude Homer dao

 

Četiri godine prije toga penjem se uz Baš

Čaršiju u Sarajevu za sutona a dugu

Kosu sam imao kad mi jedan iz mraka sjedeć

Pred vratima dobaci što ti je to odozada

A ja velim ono što mi fali sprijeda našto

On zarže od smijeha i kane i meni ba

 

Vlado Kalember je među prvima od sredine

Osamdesetih godina živio od plej beka

Po diskotekama te bi obično pred nastupe

Posjećivao mjesne radio postaje gdje bi

Redovno pustili Klinček stoji pod oblokom a

Onda rekli dragi slušaoci kao što već i

Sami pogađate Vlado Kalember to mi je on

Sâm kazao a ja uzeo zdravo za gotovo

 

Kako sam se samo razočarao kada mi je

Bora Čorba zaprisegnuo da najbolji stihek

Srpskog rokenrola naime rado ide Srbin

U vojnike nije njegov već da ga je od nekog

Drugog uzeo a tako mu je dobro stajao

 

Kao i primjedba Crnjanskog Krleži znači i

Tebe su kupili našto se Krle razbjesnio

 

 

KAD TREBAŠ NIGDJE NIKOG NEMA ČA TU NOVOG IMA

 

Čuvenost i smiješnih strana imade na primjer

Osamdeset i prve se govorilo da ako

Uzmeš praznu kutiju šibica na kojoj piše

Azra i baciš je na Terazije za ciglih

Petnaest minuta se zakrči sav promet zbilja

Devedesetpete kad god sam ulicom išao

Autobus bi se gradskog prevoza nakrivio

Prema onoj strani gdje bih se zatekao mislim

Dok bih na zeleno svjetlo čekao a jednom sam

U kolima sjedeći pored busa čekajući

Na crvenom ugledao o staklo priljubljene

Noseve kao krumpire bilo mi neugodno

 

 

DRIBLATI ZNAČI SLINAVITI EJ NE BUDI BALAV

 

Tek nogomet je najbliži šahu po tome što su

Beskonačne mogućnosti veličajnih poteza

Ja ću navesti dva koja samo jednom viđeh i

To oba iz šezdesetih na Svjetskom prvenstvu u

Čileu šezdesetdruge a gledao sam ga na

TV jedan tuče škaricama sa polovice

Igrališta ali iskosa bezmalo sa crte

Vratar krajnjim naporom bacivši se izbacuje

Loptu preko prečke drugi u Zagrebu moguće

Šezdesetosme u proljeće gostuje Partizan

Na Maksimiru e sad desni bek skoro iz svoga

Kuta na kraju igrališta izbija dugu baš

Napucanu žogu ravno po crti a Galić je

Centarfor u punom trku sa pola igrališta

Petom preko glave prebacuje i stiže tik na

Samoj ivici pokraj rubne zastavice i tu

Divno zavrne na šesterac a suigraču mu

Lopta kosu okrzne ne gremo na utakmice

Samo zbog pogodaka i pobjeda razumete

 

Uostalom par godina prije toga bio sam

Na Plinari starom Hajdukovom placu OFK

Beograd je gostovao pratio sam rođaka

Po nekom drugom poslu pa smo slučajno svratili

Zašto to kažem zato što sam jedini za goste

Među petnaest tisuća ljutih Dalmatinaca

Glasno navijao rođak se usrao i sveđ me

Kišobranom ubadao da umuknem ništa mi

Nije bilo prođoh lišo nisam môra popio

 

Opet nogomet se premda lov i rat oličava

U jednom od života razlikuje grubostima

Naime i prljavštinom ništa se ne postiže

 

A Binić pak dvije hiljadite izjavi da bi

Stojković mogao u reprezentaciju i s

Jednom nogom igrati sušta istina pošto ni

S dvije to zasigurno bolje uspio ne bi

 

Branimir Štulić

2004.

 

 

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...
''I danju i nocu ucila je mene sa tihim strpljenjem zaljubljene zene....''

Azra - Linda Lane

 

Oh Linda Lane

Linda Lane, I wanna see you again

I wanna kiss you again,my Linda Lane

 

Proveo sam dugo s onu stranu svijeta

sanjajući toplinu što domovina daje

prestao sam lutati od cvijeta do cvijeta

sve što ljubav traži Linda imala je

U toplini sobe zagrljeni maštom

plovili smo Hvarom,Dubrovnikom,Baškom

u dušama našim, u očinjem vidu

sjaji moja zemlja s posterom na zidu

 

Linda Lane ...

 

I danju i noću učila je mene

sa strpljenjem tihi, zaljubljene žene

opet u svom gradu u krugu prijatelja

ali nema moje Linde,nježnog učitelja

 

Through the snow, through the rain

I'm flying my plane

To meet you

Linda Lane

 

 

 

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

onda si ili pravi narodnjak ili Azra

no.gifno.gifno.gificon_razz.gif

 

vrlo je tesko izdvojiti najbolje Azrine pesme.

A ''Daleko od istine''?

dosta dobra pesma ali mi ipak nije u izboru za najbolju....A sta da radim,Kao ti i ja,Ako znas bilo sta,Gracija,Balkan, Usne vrele visnje...to je meni neki Azrin vrh recimo...

Link to comment
Share on other sites

''A sta da radim kada odu prijatelji moji,kada ode djevojka na koju bacam oci

I tako redom dan za danom na javnim mjestima s gitarom,naravno da uvek neko dodje da me cuje makar i karadom

Nista mi vise nije vazno

Nasao sam dobar bend

Zelim samo da sviram,da se otkacim i to je sve''... icon_da.gificon_da.gificon_da.gif

E,ali ovaj deo ''A sta da radim kada odu prijtelji moji,KADA ODE DJEVOJKA NA KOJU BACAM OCI''

''Kada ode djevojka na koju bacam oci''...Kako je to lepo receno icon_redface.gif izvinite,ja se malo gubim icon_redface.gif ali to je stvarno prelepa recenica wub.gif

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...