Jump to content

Dark Tranquillity


Earendil

Recommended Posts

Sta znam, Nightarge mi je metalskiji nego ikada, pravi pravcati Gothenburg i napokon kompletan dobar album... Glas, bem li ga... Meni Tompa ima metalcoreskiji vokal... I dosta losiji... Pre 10 godina niko ne bi pomisljao na core odrednicu u ovakvim vokalima, ali danas je to neminovnost zbog gomile treseraja na sceni... Onda mozemo da kazemo i da The Duskfall imaju core-a u vokalima i tako da idemo u nedogled.

A DT tapkaju, koliko god se trudili da se menjaju...

Link to comment
Share on other sites

Sta znam, Nightarge mi je metalskiji nego ikada, pravi pravcati Gothenburg i napokon kompletan dobar album... Glas, bem li ga... Meni Tompa ima metalcoreskiji vokal... I dosta losiji... Pre 10 godina niko ne bi pomisljao na core odrednicu u ovakvim vokalima, ali danas je to neminovnost zbog gomile treseraja na sceni...

 

hm,u pravu si,on je bas krestavac...

nego,vreme je da se otvori nightrage tema:zuba:

Link to comment
Share on other sites

Dao sam Fictionu još par vrtenja na iPodu, i sad mi je definitivno bolji od Charactera. Prva polovina albuma je razbijačka i vrlo zarazna, a druga malo experimentalnija, poneki čisti vokal i to... Najbolje mi je to što text za "Inside The Particle Storm" izgleda kao da ga je napisao Carpathian Forest, a ne DT :) Ali vrlo, vrlo dobro.

Link to comment
Share on other sites

Ne kapiram what's the fuss u vezi novog Nightragea? Jebote pa novi Impious je kanda istog kvaliteta..a i taj mi je bednjikav. A i koliko bendova sa istim zvukom vam treba? A koliko DT odskace od ostalih je pokazao sa Fictionom..Inace, mislim da bih novi album mogao nazvati "Character-ni Projector/Haven"..najbliza odrednica po meni, kad smo vec spominjali Gallery2, Character2 i ostale fazone ;)

 

A jedva chekam tekstove da nadjem i uzivancija ce biti jos veca

Link to comment
Share on other sites

mene je na prvo slusanje razocarao album, osim mozda The Mundane and The Magic (ok, ok, priznajem, ljiga sam :) :) idem da klechim na kukuruzu za kaznu)....na drugo, trece, cetvrto nishta, a onda tamo negde peti, sesti put me je udarilo! Ovo je IMHO fantastican album, daleko bolji od Damage Done, Haven, Character, da kazemo skoro rame uz rame sa starima (ali naravno, ipak ne sasvim tog kvaliteta ili, ne daj boze,bolji od njih). Drugaciji je. Trebalo je da se zove: Fiction - we made Gallery once, we ain't gonna do it again, learn to live with that. To nije ono sto bih na prvu loptu ocekivao od DT, valjda je zato i uzet Focus Shift koji je onako naj-straight-forward-DT-song na albumu za singl. Ceo album je nekako svecan (solemn), ozbiljan i mracan (somber) (poslusati recimo Inside The Particle Storm i Lesser Faith kao glavne primere), klavijature i gitare su ravnopravne i povucene u pozadinu da se ne takmice za paznju slusalaca, a da sprovode atmosferu na konceptualno slican nacin na koji to Katatonia radi, ali naravno ne kopirajuci njihov stil, kao imas neki mish-mash zvucni zid pratnje u pozadini, klavijature su tu za promene akorda i tip growluje u prvom planu. Ne znam na kraju krajeva u koji zanr svrstati ovaj album? Post Melodic Death Metal? Atmospheric Metal? Refren u Inside The Particle Storm je neverovatno epski i daje neki duboki osecaj depresije i propadanja. Ko je voleo gitare, a mrzeo klavijature kod DT, razocarace se na ovom albumu. Ko je voleo klavijature, razocarace se takodje. Meni se cini da nema tog tehnickog izdrkavanja koje btw obozavam i koje sam smatrao obaveznim u ovom pravcu, ovo je vise kao chiche koji su nauchili da ukrote melodije i sad traze kako da se menjaju u okviru zanra. Ima gitarskih solaza na par pesama, ali su vrlo smirene i atmosfericne. Songwriting, u nedostatku boljeg izraza (a vec me neko prozivao za to), je IMHO vrlo zreo, najzreliji do sada. Ako bih Fiction poredio sa nekim albumom ranije, rekao bih da je najblizi Projector-u, kao neka prirodna progresija dalje (i kao da Haven itd... ne postoje), mada Mundane and the Magic kao da su skinuti negde izmedju Mind's I-a i Projectora, Focus Shift kao da je restl sa Gallery-ja za koji nisu imali mesta, Misery's Crown ima malo koketiranja sa gothic rockom (opet po mom misljenju, nemojte me napadati za ovo). Ukupan utisak da je ovo veoma zreo, dobar album ljudi koji su vec uradili Gallery, Skydancer, Minds I i Projector, pa se sad trude da ubodu sustinu svog zvuka bez preteranih tehnikalija. Kad sam odbacio ocekivanja i smirio zivce (i izasao u grad, sam, nocu po kisi da obavim nesto sa slusalicama na ushima), uspeo sam ne samo da ga prihvatim, vec i da mi se mnogo svidi.

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.
Note: Your post will require moderator approval before it will be visible.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.
×
×
  • Create New...