Koliko su me ohladila od benda zadnja dva albuma, tako mi je sinoć prvi live susret malo podgrejao nadu u bend. Super uživo, vrlo energično, 18 pesama za sat vremena, ne znam da li je bilo sve skupa 30 sek pauzi između pesama, samo se šije numera za numerom, just like daddy likes it. Hajlajti uglavnom Mana pesama, sem one dubiozne Dragon, Strength par pesama isto fino leglo, a sa ovog zadnjeg Flatline zabavna, Raigeki i Momma kanda bolje live, Ramones obrada nepotrebna, ali na tuce i po pesama neka im ga.
Sa negativne strane, vokal mu na startu malo bio kenjkav, posle se stabilizovao. A sem toga, retko obraćam pažnju na stajling bendova, amože da nosi štagod dok nije majica njihovog benda, ali bre njih dvojica sa crnim vajfbiterkama, to se ne viđa svaki dan i odvraćalo je pažnju u ne-headbang trenucima. A malo i on kao pojava odvraća pažnju jer izgleda kao crossover između starog Ramba i starog Blackie Lawlessa.
Usput, Green Lung oke, prenapanjeno, objektivno dobro, ali nema meni ljubavi tu.